Život jednog invalida

Prošlo je nešto više od godinu dana otkad sam zadnji put ovdje pisao, što mi se u međuvremenu dogodilo?, je li se nešto promijenilo?, da li i dalje stojim uz ono što sam prije napisao?...
Vodio sam tešku bitku sa bolešću, pobijedio sam u toj bitci, i nadam se izašao jači iz svega toga... Da li sam ikada pomislio da odustanem, iskreno da, ali samo na tren, pomislio sam da svijetu ne trebam, i što će im netko kao ja...
Ali nevjerojatno u istom trenu se u meni probudi unutarnja i nemoguća snaga i prkos, još nisam rekao zadnju rijeć, i još dugo neću, želim nešto lijepo doživjeti, i želim uživati u svakom novom danu, koliko je to moguće, samo vas molim da mi to dopustite...
Dakle i dalje sam ostao onaj isti, i nadam se da se neću mijenjati...
Naravno i dalje stojim iza sveg što sam prije napisao, jer to sam ja....

lijepo da se niste predali

neka si:) tako i ostani:)))

mi smo i dalje tu,drago nam je da si se vratio. da li je suviše tražiti od tebe da nam pričaš malo o toj borbi sa bolešću?

da, i mene zanima...

dobricamala, kaj se nisi ti zbrisala?

nikad se ne mjenjaj borba za život je svakodnevna i svetko nosi svoj križ s kojim se teško bori..ali dan za danom prolazi i polako shvačaš da je to život i to samo jedan i da se moraš boriti za ono lijepo u njemu..postoje još lijepe stvari postoji još bogatstvo duha..i postoji negdje iza ugla tvoja sreča..i sreča svih onih nesretnih i ranjenih duša