c'est la vie

prvu ludu zaljubljenost i posljedičnu bol triježnjenja sam pokušala oprati smirenom i predvidljivom vezom. motiv ulaska u vezu totalno kriv. i naravno, boljela sam onog koji mi je pomagao da zaboravim. ja sam se samo liječila, a on je mislio doživotno.
drugi put je bilo slično. samo što je tu bilo i djece, pa je trajalo i trajalo. i bilo prilično sadomazo. ili mazosado, kako kad.
a sad imam osjećaj da je on taj koji se liječi. a ja da mislim ozbiljno. i najradije bih to odmah prekinula jer boli i razboljuje. ali ne znam kako. jer on još uvijek nije izliječen, pa mu trebam ?

Prošla sam to u životu. I jedno i drugo...Da,takav motiv ulaska u vezu je potpuno kriv.U takvoj vezi sam provela pet godina.U svakom slučaju izgubljene godine života i za mene i za njega. Ja vječno zapravo nezadovoljna,on vječno zapravo nesretan. I danas,godinu i pol poslije,osjećam grižnju savjesti zbog tog što sam mu učinila...ali on me spasio od totalne propasti...Ponekad,mislim da nisam zaslužila sreću nikad više jer sam njemu njegovu krala...al bila sam samo prekrhka,slomljena duša porušenih snova..da njega nije bilo ne znam bili preživjela....

A ovu sad zadnju svoju vezu o kojoj govoriš,skupi snage i prekidaj to odmah...jer to je krivi put...ko će onda opet liječiti tebe...to je začarani krug...

Kažu da ljude u pojedinim periodima života vežu različite stvari, možda treba prvo voljeti sebe i riješiti neke stvari sa sobom, a ne projicirati probleme u vezu...Znam da to lako zvuči, jer svakome je njegova bol najveća...Zrela osoba bi trebala imati realne ciljeve i konstruktivno trišiti energiju na njih, i usput nastojati uživati u životu, a tu je bitan stav, tj. naočale kroz kojih gledamo život...

ma ja mislim da uvijek boli, jer ako ne boli nije ono pravo.. samo je pitanje koliko mi možemo i želimo podnositi .. ljudi najviše griješe kada bježe od te boli..