c'est la vie

prvu ludu zaljubljenost i posljedičnu bol triježnjenja sam pokušala oprati smirenom i predvidljivom vezom. motiv ulaska u vezu totalno kriv. i naravno, boljela sam onog koji mi je pomagao da zaboravim. ja sam se samo liječila, a on je mislio doživotno.
drugi put je bilo slično. samo što je tu bilo i djece, pa je trajalo i trajalo. i bilo prilično sadomazo. ili mazosado, kako kad.
a sad imam osjećaj da je on taj koji se liječi. a ja da mislim ozbiljno. i najradije bih to odmah prekinula jer boli i razboljuje. ali ne znam kako. jer on još uvijek nije izliječen, pa mu trebam ?