Prokleti smo!
Samoća. Ponekad tako neophodna, a uvijek tako boli. Poput drveta smo. I prokleti smo. Emocije su nas učinile prokletim. Tako je to. I još gore. Do djavola sve!
21.07.2004. u 0:55 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara