Prokleti smo!

Samoća. Ponekad tako neophodna, a uvijek tako boli. Poput drveta smo. I prokleti smo. Emocije su nas učinile prokletim. Tako je to. I još gore. Do djavola sve!

21.07.2004. u 0:55   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar