Pocetak

Samoća. Ponekad tako neophodna, a uvijek tako boli. Poput drveta smo. I prokleti smo. Emocije su nas učinile prokletim. Tako je to. I još gore. Do djavola sve!

Mrzim tu emociju. Ne studiram psihologiju pa ne znam tačno da li je to uopšte emocija. Uglavnom, ne podnosim je. A imam je.
Osjećaj da mi neko krije nešto uglavnom izazove ljubomoru. Znam da je to od vlastite nesigurnosti, ali tu je. A internet je stvoren za skrivanje. Čak i ja krijem svoje radnje na njemu (ovaj blog i neke e-mail adrese koje rijetkom koristim). Mogu zamisliti njegove slutnje ako otkrije bilo koju od tih (do sada vjerovatno su ugašene) e-mail adresa. Iste slutnje kao i moje. Kad otkrijem njegovu tajnu adresu. Ustavari, to nisu tajne, ali su prećutene.
Sumnjičavost...:s

Zar vas ne iznervira kada se susretnete sa glupim ljudima. Tu sam skroz diskriminatorski nastojena. Ali, ne mislim na glupe ljude samo. Nego na glupe i sa tim bezobrazne. Pa onda oni misle kako se znaju i ti se slucajno upustis u raspravu sa njima. Tada se ne zna ko je gluplji. Ja glasam za sebe. Raspravljati se sa glupanima! Uh...No, nekad je i to neophodno, kada tebi i tvojoj egzistenciji prijeti isti.
U Sarajevu je pakleno vruce. Mala kisa ne bi skodila. :s
...

Kasno je. Treba li ici spavati, ali sam se zarazila blogovima. Iskreno nisu me odusevljavali kad sam tek saznala za njih. No, kao i na nekim forumimam nadje se koja pametna. Uglavnom, do maloprije sam citala tudje blogove i vec sam postala "strucnjak" koji po prvoj recenici zna da li ce mi se svidjeti nastavak ili ne. Ne svidjaju mi se oni poeticni. Znam da neko i to voli, ali ja ne bas. Samo u posebnim raspolozenjima (u pubertetu masovno) sam voljela procitati neke pjesmice u kojima bih se prepoznala...i tako. Sada nije vise tako. Cak ni dubinu u pjesmama-songovima:P ne trazim. Ono "slusaj ovo...slusaj ovaj dio...jojjjj jes' dobroooo". Sada je line pjesme i to je to. Nije da sam ponosna na to, ali mi se svidja sto manje razmisljam. Razmisljenje o glupostima (znaci o svemu drugom osim o meni vaznim stvarima) me je umaralo. Mislim da me je bas ono dovelo do toga da sam ozbiljna i ukocena ko k...FUJ! A kao djete sam najvise takve ljude mrzila. I to sam postala. Bljakic!!!
Moj On (:P) spava u drugoj sobi. Muci ga san. Valjda i na njega uticu silne promjene. Idem do njega da ga malo ljubim dok spava. Danas je bio super. U vecini slucajeva je super.

 
Sutra je četvrtak. Ne volim ga. Ne volim ni srijedu. Ipak malo više volim četvrtak. Ni počemu posebani dani. Ali, sav taj antogonizam prema nekim danima potiču iz doba škole. Davni dani. Ne žalim za njima. Nisu to bili Bog zna kakvi ludi dani za mene. Nisu ni sada ludi. I tada, a i sada sam odlučila da ona izreka "nemoj da te pita starost gdje ti je bila mladost...blrljbrlj..." ne važi za mene. E, starosti, mladost mi je bila u ... Nije mi žao. Možda malo samo. Možda ću u starosti poluditi. Onako ludirati se i zajebavati se.
Danas je u Sarajevu bila ludnica na ulicama. Sunce je tu, pa su se bašte popunile. Mrzim gužvu po ulicama. Možda zbog vrućine.
...........
P.S. Kako se stavljaju slike ovdje?

Do sada sam provela neograniceno mnogo noci na net-u? Zasto? Postao je zamjena za moj zivot u kojem nikako nisam mogla da sretnem zanimljive osobe, a ovdje...u ovom prostranstvu svaku noc bih ih upoznala 10-ak...Nekad davno...Sada net vise nije to za mene. Pozelila sam se mailova u kojem upoznajemo tek osobe...