on

Sred mrkle noći jedne,
Kad žud me milja žarka podžigaše,
O sretan čas što htjedne
Te odoh da ne znaše
Ukućani što mahom zadrijemaše.
 
- U mraku bez užasa
Tajnim se ljestvama prerušena zanih.
O blažena li časa,
U tami što me brani,
Kad drijemahu svi mi ukućani.
 
- Te sretne noći mene
U tmici skritu drugi ne vidješe,
Ni vođ ni mluč ne bješe
Van plam u srcu što ga ljubav kreše.
 
- Bi luč mi ta vodilja
Bolja no svjetlo sunčanoga dana
U kraj gdje uzor milja
Jedini, svog dragana
Izgledah "željno, drugome neznana.
 
- Noćno okrilje blago,
Draže no zora rana kad zabijeli,
Noći, što združi drago
S milim, kog duša želi,
Dragu što se u ljubljenoga preli.
 
- Tu svoja njedra cvjetna
podadoh njemu, drugom ne bih toga,
On usnu, te ga sretna
Rukom milovat mogah
Uz dah lepeze drva cedrovoga.
 
- S kruništa lahor stade,
Da pramovim mu mekim poigrava,
Ruka mu nježna pade
O vrat mi, te čuvstava
I ćutila me mojih svih lišava.
 
- Stojim bez misli slijeda
I k ljubljenome bijelo lice sklonih:
I dušom sva se predah
Usred lijera onih,
Ne pamteć kud mi bludeć um zaroni.