on

Sred mrkle noći jedne,
Kad žud me milja žarka podžigaše,
O sretan čas što htjedne
Te odoh da ne znaše
Ukućani što mahom zadrijemaše.
 
- U mraku bez užasa
Tajnim se ljestvama prerušena zanih.
O blažena li časa,
U tami što me brani,
Kad drijemahu svi mi ukućani.
 
- Te sretne noći mene
U tmici skritu drugi ne vidješe,
Ni vođ ni mluč ne bješe
Van plam u srcu što ga ljubav kreše.
 
- Bi luč mi ta vodilja
Bolja no svjetlo sunčanoga dana
U kraj gdje uzor milja
Jedini, svog dragana
Izgledah "željno, drugome neznana.
 
- Noćno okrilje blago,
Draže no zora rana kad zabijeli,
Noći, što združi drago
S milim, kog duša želi,
Dragu što se u ljubljenoga preli.
 
- Tu svoja njedra cvjetna
podadoh njemu, drugom ne bih toga,
On usnu, te ga sretna
Rukom milovat mogah
Uz dah lepeze drva cedrovoga.
 
- S kruništa lahor stade,
Da pramovim mu mekim poigrava,
Ruka mu nježna pade
O vrat mi, te čuvstava
I ćutila me mojih svih lišava.
 
- Stojim bez misli slijeda
I k ljubljenome bijelo lice sklonih:
I dušom sva se predah
Usred lijera onih,
Ne pamteć kud mi bludeć um zaroni.

 
 
Bilo jednom natjecanje    ŽABA.
Cilj je bio popeti se na vrh tornja.
Okupilo se veliko mnoštvo navijača.
Počelo je natjecanje, ali prisutni nisu vjerovali da bi žabe mogle stići do cilja, počeli su govoriti:
"Kakva šteta što se mučite. Nećete vi to nikad uspjeti."
Žabe su počele odustajati jedna za drugom.
Mnoštvo je još više vikalo:
"Šteta je muke, nećete to vi ostvariti."
Napokon sve su žabe odustale, osim jedne koja je mirno,ali odlučno dalje išla naprijed i jedina stigla na cilj.
Ostale žabe su bile veoma znatiželjne i htjele su znati kako je to ona mogla postići.
Jedna žabica joj se približila…
...i upitala ju koja je tajna njezina uspjeha.
No ubrzo je ustanovila da je ova bila gluha.

Na otoku Ugljanu sjedio sam na obali s barba Šimom, pričali smo. Zapravo barba je pričao više. Ja sam uglavnom šutio.
 
Odjednom prstom pokaže prema nekom turisti koji se spremao u gliseru otploviti na pučinu i reče: "Ludog li čovika!"
 
Iznenađen tim riječima pogledah ga i upitah:" Zašto, barba?"
 
Stari se barba nasmiješi i uperi prst u jedan oblačić i reče:" Vidi, don Lovre, oni oblak. Bit' će nevere!...Pa za jedno po ure ili malo više."
I zaista za neko vrijeme iznenada spoji se nebo i zemlja i more. Nasta ludnica. Ne znam kako se proveo naš "gliseraš"?
Da je bio oprezniji, da je pitao starog barba Šimu mogao je izbjeći gužvu.

"S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,na mene si ruku svoju stavio,Znanje to odveć mi je čudesno,visoko da bih ga dokučio."Ps 139, 5-6
Nedokučivi su putevi Njegovi i čudesni u providonosnoj tajnovitosti. Njegovi koraci su nečujno tihi, ustrajnost Mu je osobina. Svojim svjetlom te prati, podržava da ne kloneš i pretiče da te dočeka na liticama na koje te postavlja. Kada ti se prikrade kao tat u gluhoći noći tvog traženja i lutanja i padanja, svjetlo koje zasjenjuje sva svjetla ovoga svijeta, oplimi te, zarobi i ne da ti micati koracima na koja si naučio. Zavezan si za svijet i letiš krilima koja tebi ne pripadaju, a tvoja su.

Jedna od najljepših ljubavnih pjesma u suvremenoj poeziji jest pjesma nepoznate američke djevojke. Naslov glasi:" Stvari koje nisi nikada učinio". Evo te pjesme: Sjećaš li se onog dana kad sam te molila da mi posudiš svoj novi auto, koji sam zatim slupala? Mislila sam da ćeš me ubiti, ali ti to nisi učinio. A sjećaš li se kad sam te nagovarala da pođemo na plažu iako si ti govorio da će padati kiša i kiša je zatim i padala? Mislila sam da ćeš viknuti:" Jesam li ti rekao?!" Ali ti si ostao miran. Sjećaš li se kad sam očijukala sa svima da kod tebe izazovem ljubomoru, i ti si bio ljubomoran. Mislila sam da ćeš me ostaviti, ali ti to nisi učinio. Sjećaš li se kad sam prevrnula tortu od jagoda na tepih tvoga auta? Mislila sam da ćeš me istući, ali ti to nisi učinio. A sjetit ćeš se sigurno i one večeri kad sam ti zaboravila reći da na slavlje treba doći u večernjem odijelu pa si došao u trapericama?! Mislila sam da ćeš me ostaviti, ali ti to nisi učinio. Istina, mnogo toga nisi učinio. Ali uvijek si bio sa mnom strpljiv, volio si me i štitio. Za mnoge stvari bila bih te molila za oproštenje da si se vratio iz Vijetnama Ali, ti se nisi vratio. Zlatno pravilo: Samo jednom živimo na ovom svijetu.Sve ono dobro što ga jedni drugima možemo učiniti,Ljubaznost koju možemo iskazati, učinimo odmah. Ne odgađajmo to i ne zanemarujmo jer ovim svijetom nećemo proći drugi put.

svim usamljenima, onima u paru ljubavi ili paru bez ljubavi jer ce ju opet naći, onima koji se skrivaju radi strahova/izmisljenih mana jer ce se otvoriti, bogatima novcem i bogarima dusom, prosjacima, prodavacicama u ducanu i kioscima koje sigurno danas negdje naplacuju necije cigarete i mlijeko, prosjacima koji su se najeli jer su ljudi barem jedan dan u godini darezljivi, prevarenima iz bilo kojih razloga jer će se izdici ako imaju snage, domacicama koje su se napekle, muzevima koji su nosili borove i darove, djecici jer su dobili cokolade i neka prvi put saznala da postojis barem u obliku cokoladnog Isuseka, i TEBI naravno sretan besmrtni rodjendan...
kako je danas miran dan ..tu si..

osjetila...
se moja ondje rasplinuše.
Lezah, sebe zaboravih,
Lice na ljubav naslonih svoju.
Stiša se sve. Ostavih biće svoje,
Brige ostavih da izblijede
Medju ljiljanima dalekim.