Ljubite se

uz prvu adventsku svijeću,
uputila sam se k Tebi,
Učitelju iz Nazareta.
Bog si svesilni i
dlanom jedne ruke
obuhvaćaš sve na nebu i na zemlji.
I pogledom vidiš sve poglede svih ljudi,
Svemoguć si. Kralj Veliki.
A ja te najviše volim zvati Učiteljem iz Nazareta.
Jer tako znam da ti je poznato što znači
hodati putevima što spajaju gradove,
i kako je daleko teže prohodati puteve između srca
i što znači biti usamljen na izmaku dana.
 
Tako je dobro što si hodao ovom zemljom i preobrazio sve na njoj.
Tvoji koraci su zauvijek utisnuti na svim obalama.
I tako je dobro i danas ići s Tobom u gradove, one daleke i one blizu.
I ne odustajati od srca drugih koji su od umora zatvorili vrata.
I kada dan prijeđe u noć, i kada se nebo obuče u ljubičaste boje,
znam da nisam sama.
Na izmaku dana odmaram se pričajući Ti o svemu pomalo.
Baš kao večeras,
Rabi iz Nazareta.
(autor meni nepoznat)

Da, znam da nisam sama;) Hvala ti;))

nadahnuto i lijepo!spremit cu si to, ako dozvoljavas;-))))

ljigavo--nabožna poezija ili proza nije nužno "ulizička"...i jedno pitanje--zašto ovdje-odi u hram Božji i moli--ne za nas,za sebe koji neminovno čitaš bezbožne i prostačke blogove---

Kad su ga napali farizeji da se druzi sa carinicima i bludnicama, Isus je rekao: "Bolesni trebaju doktora a ne zdravi!"