Ljubite se

Oj, pastiri, čudo novo
Niste nigdar vidjeli ovo:
U jaslicam prostim rodio se Bog
Koji s neba siđe radi puka svog. 
 
Betlem, evo, nije daleko,
Znajte da vam istinu rekoh:
U štalici prostoj leži djetešce
Na slamici oštroj, kao janješce. 
 
Ljubav Božja prevelika
Primi pravu put čovjeka:
S neba sidje dolje radi grješnika
Rodi se u štali, radi čovjeka.
 

Narodi nam se kralj nebeski   
Narodi nam se kralj nebeski
Od Marije, čiste Djevice.    
Na tom mladom ljetu veselimo se,   
Mladoga Kralja mi molimo.  
 
Po njemu slijedi sveti Stjepan  
Prvi mučenik Gospoda Boga.  
Na tom mladom ljetu veselimo se,  
Mladoga Kralja mi molimo. 
 
Daj nam Bog zdravlje, k tomu veselje  
Na tom mladom ljetu svega obilja  
Na tom mladom ljetu veselimo se,  
Mladoga Kralja mi molimo.

Koliko puta si se za me rodio, o malo d'jete Isuse! Al' zv'jezda k tebi mene nije vodila. I ja sam tebe tražio po vrtovima, štono sam ih sadio uz moje r'jeke proljetne, u zlatnom dvoru, štono sam ga gradio na vrhu gore jesenje. A kada vidjeh, da se rađaš samo sred tame mrzle ponoći, u spiljama i stajama.  I ja sam za te takav konak spremio na mome polju zimskomu.
Al' u noć onu najdužu po mojoj stazi šetali su vihori, po mojoj njivi valjali se smetovi, na pragu moje pećine.
Koliko puta si se za me rodio, o malo d'jete Isuse!  Al' nisam znao, da, sin sunčev, silaziš, dok jednog dana iz svih pora njezinih ne izbiješ u liku prvih pupova na lozi, prvih listića na smokvi, prvih mirisa nad svježom vodom proljetnom, i prvih slatkih kucaja mog srca, i svih nemira, što nosim ih u žilama u rosne dane travanjske.
Ja nisam dosad znao, da Isus, malo d'jete, uv'jek se rađo i uv'jek će se rađati sred moje noći najduže u t'jesnoj crnoj izbici, što na dnu duše nosim je i zatvaram pred mjesečevim tracima, pred žamorom ljudskijem, pa stoji, tiha, šutljiva, u biću mom najtajnijem.
Al' noćas ja te osjećam u sebi, o malo d'jete Isuse!  Na dvoru noć je najcrnja. I smetovi se valjaju po mojoj stazi.  Vihori po mojoj njivi šetaju se.  Vukovi pred mojim pragom sjedaju.
Al' na dnu moje duše u onoj tihoj izbici, što zatvorena stoji pred mjesečevim tracima, pred žamorima ljudskijem maleno sv'jetlo sja.  I ulaze tri sjene, tri stara gorda putnika, što čitav sv'jet su obašli: car mojih sanja proljetnih, kralj mojih ljetnih zanosa, knez mojih tuga jesenjih.  I prostrijevši na tlo najljepše svoje darove, na koljena se spuštaju, i ko tri gipka jablana pred onim sitnim, što se netom rodio, do zemlje se prigibaju.
I prvi put se sva nutrina sjamog kutića bića zimskoga, o iskro Sunca Vječnoga, o malo d'jete Isuse!V. Nazor

 
Djetešce nam se rodilo
u jaslice položilo
 
Isuse mileni, Boze moj
srce ti dajem da sam tvoj
 
Sin Boga Oca i Bog sam
s neba na zemlju siđe nam
 
Isuse mileni, Bože moj
srce ti dajem da sam tvoj
 
Čista ga Djeva rodila
i svojim mlijekom dojila
 
Isuse mileni, Bože moj
srce ti dajem da sam tvoj
 

U se vrime godišća
Mir se svitu navišća
Porođenje Ditića
Od Divice Marije.
 
Od prečiste Divice
I nebeske kraljice
Anđelske cesarice
Svete Dive Marije.
 
Diva sina porodi
Đavlu silu svu slomi
A kršćane oslobodi
Sveta Diva Marija.
 
U jasle ga stavljaše
Majka mu se klanjaše
I slatko ga ljubljaše
Sveta Diva Marija.

Veselje ti navješćujem,
puče kršćanski.
Jerbo se kralj u Betlemu
rodi nebeski.
 
Još mali, u štali,
Kog stvorenje svako slavi
Štuje, diči, jer je pravi
On naš Spasitelji Otkupitelj.
 
Pored njega stoji Majka,
Djeva Marija.
Pa sveg svijeta Spasitelja
lijepo povija.
 
Njeg doji i goji,
Uspavljuje njegujući
"Spavkaj, spavkaj" pjevajući
U toj štalici,
sve na slamici.

VELIČA DUŠA MOJA GOSPODINA
I KLIKČE DUH MOJ U BOGU MOME SPASITELJU,
ŠTO POGLEDA NA NEZNATNOST SLUŽBENICE SVOJE:
ODSAD ĆE ME, EVO, SVI NARAŠTAJI ZVATI BLAŽENOM.
JER VELIKA MI DJELA UÈINI SVESILNI,
SVETO JE IME NJEGOVO.
OD KOLJENA DO KOLJENA DOBROTA JE NJEGOVA
NAD ONIMA ŠTO SE NJEGA BOJE.
ISKAZA SNAGU MIŠICE SVOJE,
RASPRŠI OHOLICE UMIŠLJEN,
SILNE ZBACI S PRIJESTOLJA,
A UZVISI NEZNATNE.
GLADNE NAPUNI DOBRIMA,
A BOGATE OTPUSTI PRAZNE.
PRIHVATI IZRAELA, SLUGU SVOGA,
KAKO OBEÆA OCIMA NAŠIM:
SPOMENUTI SE DOBROTE SVOJE
PREMA ABRAHAMU I POTOMSTVU NJEGOVU DOVIJEKA.
AMEN.

Blizu je Gospod naš,
blizu je naše spasenje!

Štano na gori škripuće,
Gospe sina ninuće,
u srebrenoj bešici,
u zlatnoj kremešnici.  
 
Gospi sina uzeše,
na more ga odnesoše.
Na moru je jaki brod,
pomogo nam dragi Bog.

 
Zdravo budi, Marijo, prejasna zornice,
istočnog bez grijeha začeta Djevice.
Jer tebe vječni Bog odabra od vijeka
za radost puka svog.
 
Začeće Bezgrešno tvoje mi štujemo,
buduć' da utješno od Crkve čujemo:
da ti si jedina od sveg svijeta ljudi
začeta nevina.

http://www.youtube.com/watch?v=SyjO2FETgmQ

 
Zlatnih krila anđela si,
Bože, k meni poslao.
Anđeo me svetom riječi
Majkom Božjom prozvao.
 
Hvala, Višnji, tebi hvala,
za tu milost toliku,
a u suzi u mom oku
čitaj ljubav veliku.

 
Kličite sada zanosno, nebo i modri vrhovi!
Nek' nam gore provru medom, rode pravdom:
Skoro će doći Spasitelj pomoći bijednim ljudima.
 
Dođi, o Bože milosni, mirom nas svojih pohodi.
Da se tebi čista srca radujemo.
Ustani, Bože svemoćni, vodi nas putem spasenja.

 
Nebesa Stvorče zvjezdanih, svog puka vječna svjetlosti,
o Spasitelju ljudi svih: usliši naše molitve. Amen.
 
Kad im'o svijet je propasti od prijevara sotoninih.
Ti sam si, dirnut ljubavlju, lijek posto bolesnicima.
 
Da grijeh nam opći okaješ, iziš'o na križ gorki si
Iz Djevičina svetišta, ko bijelo janje žrtveno.
 
Pred tvojom moći preslavnom, pred samim tvojim
imenom i nebo ko i podzemlje od strave dršćuć klanja se.
 
Čuj molbu našu, Gospode, ti Suče suda strašnoga:
Dušmani ljuti nasrću, oružaj puk svoj milošću.
 
Gospodstvo, slava, hvala, čast sa Ocem sinu višnjemu
I s njima Duhu Svetomu, nek' bude u sve vjekove. Amen.

Ne srdi se, Gospodine, ne spominji se krivnje dovijeka.
Evo, opustošen je grad Svetoga, Sion postade pustinjom:
Jeruzalem je napušten, kuća svetosti tvoje i slave tvoje,
gdje su te hvalili oci naši.
 
Sagriješismo i kao čovjek gubav postadosmo,
i popadosmo svi mi kao lišće,
i opačine naše kao vjetar odnesoše nas,
sakrio si lice svoje od nas, i bacio si nas u ruke
opačina naših.
 
Pogledaj, Gospodine, nevolju naroda svoga i pošalji
koga imaš poslati; pošalji Jaganjca, gospodara zemlje,
od stijene pustinjske gore kćeri Sionske, da on digne
jaram ropstva našega.
 
Utješi se, utješi se narode moj, brzo dolazi spasenje tvoje;
zašto se žalošću izjedaš, jer ti se bol obnavlja?
Spasit ću te, nemoj se bojati, jer sam ja Gospodin Bog tvoj,
Sveti Izraelov, tvoj Otkupitelj.

 
Poslan bi anđel Gabrijel
Od Boga u grad Nazaret
k jednoj poniznoj Djevici,
I k pravoj Božjoj službenici.
 
Kad Mariji on doteče,
ponizno joj ovo reče:
Oj zdravo puna milosti,
Djevice, kruno svetosti.