Ljubav mi je sve objasnila
***
Ljubav mi je sve objasnila,
ljubav sve riješila –
stoga obožavam tu Ljubav,
ma gdje da prebiva.
***
U mraku je dakle toliko svjetla
koliko života u otvorenoj ruži,
koliko Boga što silazi
na obale duši.
***
Ja sam ribar Ivan.
Tako je malo u meni nečeg što bi se moglo voljet.
Još osjećam: na obali sam jezera
pod stopalima šljunak sitan – i najednom – On.
***
Zaustavi načas pogled na kapima svježe kiše:
gle u njima skupi svoj sjaj proljetnog lišća sva zelen,
i ono se, prelazeć vlastite međe, u teškim kapima njiše –
pa iako su ti oči začuđene, ne možeš, doista ne možeš misao svoju do kraja otvorit.
***
Ne boj se. U ljudskih su stvari obale široke.
Ne smije ih se predugo u tijesnu koritu držat.
Ne boj se. Ljudske se stvari oduvijek udomljuju
u Onom, na kojeg mirno gledaš čekića držeći držak.
***
To su trenuci kada ljubav boli: tjedne, mjesece, ljeta.
Jezik i nepce ko korijen su suhoga debla,
usne lišene šminke. Istina dugo ispituje pad.
A sušu – ipak – čitavog svijeta osjeća On, a ne ja.
***
Traje čovjek iza praga smrti u katakombama i kriptama.
Traje čovjek koji je otišao, u onima koji dolaze za njim.
Traje čovjek koji dolazi, u onima koji odoše.
Traje čovjek iznad svakog odlaska i dolaska u sebi i u Tebi.
Karol Wojtyla
10.11.2008. u 23:47 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar