Pidoče
Od sve ribe najdraže su mi pidoče...nema ništa ljepše nego skakati po morskim hridima u potrazi za dovoljno velikim primjercima ovih crnih školjki. Dobra pidoča ima dužinu palca...a takvih više nema, kažu ljudi. A ja im kažem...ima, samo ih treba pronaći. Starije školjke godinama obitavaju na jednom mjestu i kroz sve te godine postaju prekrivene algama pa se i ne vide. Zato treba pažljivo rukom pretraživati površinu kamenja prekrivenog algama...sigurno je, na jednom takvom kamenu, ispod tepiha algi, kolonija starih pidoča...Sreća je pronaći takvo mjesto i treba ga držati u tajnosti, a ubere se onoliko koliko ih se može pojesti... Školjke prvo treba očistiti, sastrugati alge i okamine sa površine i to je najveći dio posla. Pripremaju se na buzaru. Na maslinovom ulju, uz dodatak ruzmarina, na jačoj vatri školjke se mješaju dok se ne otvore...doda se bijelo vino, još malo prokuha i ugusti krušnim mrvicama...na kraju, doda se sjeckani peršin i češnjak...Bon Appétit
24.08.2008. u 19:41 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar