Pidoče

Od sve ribe najdraže su mi pidoče...nema ništa ljepše nego skakati po morskim hridima u potrazi za dovoljno velikim primjercima ovih crnih školjki. Dobra pidoča ima dužinu palca...a takvih više nema, kažu ljudi. A ja im kažem...ima, samo ih treba pronaći. Starije školjke godinama obitavaju na jednom mjestu i kroz sve te godine postaju prekrivene algama pa se i ne vide. Zato treba pažljivo rukom pretraživati površinu kamenja prekrivenog algama...sigurno je, na jednom takvom kamenu, ispod tepiha algi, kolonija starih pidoča...Sreća je pronaći takvo mjesto i treba ga držati u tajnosti, a ubere se onoliko koliko ih se može pojesti... Školjke prvo treba očistiti, sastrugati alge i okamine sa površine i to je najveći dio posla. Pripremaju se na buzaru. Na maslinovom ulju, uz dodatak ruzmarina, na jačoj vatri školjke se mješaju dok se ne otvore...doda se bijelo vino, još malo prokuha i ugusti krušnim mrvicama...na kraju, doda se sjeckani peršin i češnjak...Bon Appétit

24.08.2008. u 19:41   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

lijepo zvuči no na žalost strano mi je ;))

Autor: vitez-okruglog-stola   |   24.08.2008. u 19:57   |   opcije


a jaaaaadneeeee!

Autor: spaljeno   |   24.08.2008. u 19:59   |   opcije


:))

Autor: slova   |   24.08.2008. u 20:34   |   opcije


Dodaj komentar