Pocetak

Kasno je. Treba li ici spavati, ali sam se zarazila blogovima. Iskreno nisu me odusevljavali kad sam tek saznala za njih. No, kao i na nekim forumimam nadje se koja pametna. Uglavnom, do maloprije sam citala tudje blogove i vec sam postala "strucnjak" koji po prvoj recenici zna da li ce mi se svidjeti nastavak ili ne. Ne svidjaju mi se oni poeticni. Znam da neko i to voli, ali ja ne bas. Samo u posebnim raspolozenjima (u pubertetu masovno) sam voljela procitati neke pjesmice u kojima bih se prepoznala...i tako. Sada nije vise tako. Cak ni dubinu u pjesmama-songovima:P ne trazim. Ono "slusaj ovo...slusaj ovaj dio...jojjjj jes' dobroooo". Sada je line pjesme i to je to. Nije da sam ponosna na to, ali mi se svidja sto manje razmisljam. Razmisljenje o glupostima (znaci o svemu drugom osim o meni vaznim stvarima) me je umaralo. Mislim da me je bas ono dovelo do toga da sam ozbiljna i ukocena ko k...FUJ! A kao djete sam najvise takve ljude mrzila. I to sam postala. Bljakic!!!
Moj On (:P) spava u drugoj sobi. Muci ga san. Valjda i na njega uticu silne promjene. Idem do njega da ga malo ljubim dok spava. Danas je bio super. U vecini slucajeva je super.