napisano od dvoje koji se ne poznaju
što je za tebe viša sila?
glasovi koji mi govore da nešto moram...
imati? uraditi?
ili?
uraditi pa imati...
grižnju savjesti… nagradu... kaznu..
dobitak...
nagradu i dobitak... o kazni ne razmišljam, svjestan sam svega i
znam da će me kad tad stići, s time sam se odavno pomirio, a
grižnje savjesti nemam...
ti si sretan čovjek...
….a kako je kod tebe?
putujem ....
kroz životnu školu...
polako... učeći na greškama ...
diveći se jutrima…
jutra su najljepša iako noć ima neku čudnu moć...
noć očara i jutro ponekad tužno se budi ...
ali počinje novi dan...
na nebu duga se stvara....
kako do njenog kraja doć...
dovoljno je uživati u ljepoti stvaranja i pustiti...
da smo postane dio tebe....
i ostane zauvijek...
upisana u oko ....
poput otoka u moru...
moga srca ..
što treperi...
dok sluša...
vapaj duše...
koja čezne ...
za zagrljajem ..
toplih ...
ruku koje čvrsto i nježno...
prigrle dušu...
da više ne luta...
prostranstvima...
nego da ugrije svoje ...
srce i ruke ..
na mekoći njena krzna....
i toplini...
dodira...
osjećajući...
požudu...
prepuštajući se unutarnjem....
nemiru koji trga...
dušu od ..
želje silne ..
pruži...
svoje sokove...
da pretoči...
u posudu strasti...
kojom će se ispuniti...
utrobu...
željnu životnog soka....
koji daje...
snagu da preživi...
i ide dalje...
ne mareći za...
sutra... danas.. ili jučer....
samo s jednom željom...
da ponovo osjeti.. tu snagu...
želju... toplinu..
utrobu…
28.07.2008. u 23:36 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar