moje misli

još jedan dan stvoren da bude poseban...kako i nebi bio takav...vrijeme je baš onakvo kakvo bi trebalo biti(barem ovdje u Osijeku)...otišao sam na kupanje kao i svih ovih godina kada je ljeto i kada mi misli nisu opterecene gdje na more....Drava još uvijek priča svoju priču i mami me svojim blagim valovima,dok se sunce,ogledajuci u namreškanu površinu,blago oslanja zrakama na moje čelo...Sjećam se kao da je jučer bilo,kada sam kao klinac preplivao tu vodu...djelovala je kao more u to doba, njeno strujanje me je testiralo,prolazilo i obavijalo slabašne ruke...Kao da mi je htjela reći da sam siguran u njenim rukama,no da me nece pustiti ako joj se upotpunosti prepustim...možda ju zato toliko volim...s njom uvijek znam na čemu sam...odaje mi se samo toliko da joj vidim površinu kako se mijenja svaki dan noseci uspomene na neka davne momente...gdje su sada ti moji trenutci?Moja pijanstva,moje prve ljubavi...Kuda ih je odnijela moja Drava?Lijepo je razmišljati o metafizici,biti dio nečega što cirkulira i što je veće i od samog Života...Ležao sam na obali kod Želje.Curice su još uvijek tako lijepe u mom gradu...Iskreno kikotanje i diskretno,gotovo nesvjesno zavodjenje lokalnih tipova iz kvarta...zavodljive plavušice,zagonetne brinete,lijepih linija i još ljepših osmjeha...kako čovjek da ne bude sretan...osvežit cu se malo među njima...Sunce samo što nije zašlo,najavio mi je vlak koji je u tom momentu prešao preko mosta...samo sam još kroz njegove prozore vidio par tračaka...dovoljno da me malo zaslijepi i sakrije mi prelijepi prizor zalaska...