Moj weblog na iskrici

(radni naziv ovog bloga je bio "Kol'ko kapljic, tol'ko reč")
Napokon! Pojavilo se. Odlazim u garažu i sav sretan pumpam gume na biciklu. Mackamir (o.a.: moj infatilni naziv za Maksimir), dolazim. Obući ću nove tenisice... Ka'e ovo?! 44. Šatro! Kineskih, možda :( Ulazim u stare starke, zajašem bajk i u transu se vozim do Portala. Kamo sad... prema V. jezeru? Može. Biram puteve gdje nema puno ljudi, iako krajičkom oka primjećujem mame kako ponosno šeću svoj podmladak. Grehota, tak zgodne, a same... Pa di su vam muževi?
Maknem se u dubinu šume, staza sama vodi, a ja se prepustio bezbrižnim mislima. I dođe mi tako u glavu riječi od Ćapimiga Č. koje sam danas čuo u Stankecovom puder-showu: "Hrvati su najhomogeniji narod u Europi". A sve nešto u kontekstu izjave Gadana V. da Hrvatskoj treba milijun imigranata. Mislim si ja o hrvatstvu, homogeniji, stoljeću sedmom... i o "čistoći" ovog ovg prostora Krapinskog neandertalaca kasnije naseljavanog od Ilira, Tračana, Kelta, starih Rimljana, Slavena, Avara, Romana, Gota, Mlečana, Židova, Germana, Turaka, Mađara i kajtijaznam još kojih plememena i naroda. I kak je puno tu bilo genetskih bitaka i još više prolivenog sjemena... .
Vozim se ja opterećen mišlju kak baš ne stoji ta izjava vrlog nam Ćapimiga, kad u jednom trenutku čujem kako tutnji razglas iz pravca N.K. Tekstilca: "Večeras je naša fešta..." Znatiželjno skrenem sa staze prema Fakultetskom Dobru i ugledam upravo završenu nogometnu utakmicu neke niže zagrebačke školske lige. jedna momčad se veseli i dere: "Jer tko ne piva, Dalmatinac nije!" Zastade mi riječi u trbuhu, a na ustima mi se pojavi samo smiješak. Od prisjećanja na jedan stari vic: Dođe mali Mate ocu u Zagreb i ugledavši mnoštvo ljudi na ulici, veselo pita oca: "Ćale, ki su svi ovi judi?" A otac mu ponosno odgovara: "Dalmatinci sine, Dalmatinci."Mate se malo zbuni paa pita: "Ćale, a di su Zagrebčani?" A otac lakonski kaže: "Rade sine, rade."
Okrenem bajk s asfalta i vratim se natrag na svoj šumski put. Prolazeći pored IV. jezera uhvatim se u mislima. Pa ipak taj Ćapimiga Č. ima pravo. Fakat su hrvati vrlo homogen narod. Svi su se homogenizirali u Zagreb.
P.S.Ako uopće netko čita ovo moje lupetanje u trenutcima viška vremena (a nadam se da ne), imam izjavu: Dalmatinci, nemam ništa protiv vas. Fakat, ništa! (a zločesti alter-ego dodaje efikasno ;))

:-)odličan post,Voliš pričati,trebala bi takvo društvo za veranje na Sljeme.Jer ja od zapuhanosti samo šutim:-)

je,je puno klampa ali mu vuha zaštopana :))