Život jednog invalida

Petak, hm nasreću nije trinaesti, a nisam ni praznovjeran s obzirom na to kakav mi je život... Često sam usamljen, živim
u jednom gradu u provinciji, gdje su ljudi nazadni i nemaju razumijevanja za nas ljude s posebnim potrbama ili bolje rečeno invalide, a bojim se da ni u ostatku Hrvatske nije ništa bolje...

Invalid, ne volim se tako etiketirati niti volim da me tako zovu... No ja sam to što jesam... Volio bih da me ljudi prihvate kao čovjeka, a ne kao nekoga sa ogranićenim mogućnostima, no nažalost nije tako...

Neki ljudi misle da ja nemam što ponuditi, e tu se varaju, imam ponuditi ono čega danas sve manje ima, svoje srce, dušu, poštovanje i razumijevanje...

Danas se sve to izgubilo u jurnjaavi za novcem, skupim autima, vilama, ali to su stvari, to nema dušu, to će te možda trenutno zadovoljiti, ali ti to neće reči lijepu rijeć i zagrliti te kad ti je teško, neće te razumijeti, niti ti dati utjehu, to novac nemože kupiti i niti jedna lijepa stvar...

Ljudi su ljude zamijenili stvarima i otuđili se, pored tolike tehnologije, interneta, mobitela, pa ćak i obićnog telefona, sve smo dalji..

Kamo to svijet ide, i kamo to mi idemo...

:)

Ispred ulaza u Plodine prosi jedan dečko,invalid sa slabim nogama...
Ljudi ga ne vidi,uopće...
Rijetki zastanu,ubace neki novac i odi...
Ja uvijek mu dam ruku,popričam malo sa njime,poklonim mu iskren osmjeh,ubacim neki novac i odem...
Nije da se hvalim sa ovim,to mi ne treba u životu,postupam po svome srcu,takav sam...

nije sve tako crno...gledaj drugim ocima i sve ce biti bolje...

kako da gleda drugim ocima ..mislis da je to lako?? ljudi su gori od zivotinja..vidjala sam poglede ljudi pogotovo po zg..kada vide nekog tko je invalid osudjuju ga..to nije u redu,nitko nezna sto ga sutra ceka.

mistery..ako ce se osvrtati na druge i brinutu kaj misle ljudi koje ne poznaje,a koji su vecinom jadni ,nazalost-potonuti ce...izgradis si svoj svijet,sa svojim stvarni ljudima,koje odaberes,i to je to-zivot

Meni je jako žao takve, zaista ih rijetko tko primijeti. A nitko ne zna što ga čeka.

jednog dana ce nazalost morat i pored tih ljudi proci..a to boli sigurno..

Glupo pišete,reda radi...

Nije reda radi...danas sam baš vidjela takve u gradu...i nikad mi nije svejedno.

Svaki dan pokupi,jedno dijete kombi u isto vrijeme kada i ja šetam psa...
I šta misliš,zašto psa šetam uvijek u to vrijeme????
Zato jer ja ih želim vidjeti jer znam da su to najiiskreniji ljudi i zato...

poisonnn jako si pametan

Svi smo mi ljudi,ali malo tko je čovjek...

pitanje,tko je danas invalid?da li onaj tko ima neko tjelesno ostecenje ili oni prikriveni koji se prave da su jako pametni,sve znaju svijet je njihov,mislim da su ti pravi invalidi i ne vide nikoga do sebe.U Holandiji sam vidjela
jako puno invalida i prema njima je odnos fantastican:Vidjela sam da profesinalni igraci sportasi,nogometasi,kosarkasi jedanputa tjedno gostuju u skolama gdje su hendikepirana djeca,srednjoskolci,odrasli i sa njima rade treninge gimnastiku,to se radi redovno svaki tjedan ,ne stihiski i to mi je super,znaci nije problem u invalidnim osobama nego u nasim glavama

vp2002-tak je...

Tko je bez grijeha nek prvi baci kamen!!! Eto,toliko od mene!

mislim da je svijet otišao jako daleko-da više nitko ne cjeni čovjeka iznutra...ja sam od onih o kojima govoriš vitka figura,simpatična..ali nisam izgubila pojam ljuckosti -ne nije važan izgled važno je ono unutra i kako god bili lijepi svatko ima svojih težnji i kompleksa...uvjek ostani ono što jesi nikad se ne mjenjaj i nikad sebe ne gledaj kao nižeg jer ove rjeći koje si napisao veče su od savršenog izgleda od hrpe novaca od vile i oz zgodnih ljudi
pusa larisa...