Great expectations 3 ili kraj

I tako… moj je oporavak dugo trajao, i još traje. I preko perioda nehodanja, perioda nepričanja i razdoblja skorog sljepila, on je bio tu negdje. Doslovno moj spiritus movens. U trenutcima emocionalnih padova, mama mi je znala govoriti: zamisli da hodaš niz hodnik na čijem je kraju ono što najviše želiš. Naravno da nije mogla znati što zamišljam. Ja sam zamišljao njega.
Onda je završila prva etapa mog oporavka.
I onda me nogirao. Još mi je i rekao da ga nikad nisam volio. Što je mene strašno povrijedilo.
I prošlo je tako neko vrijeme moje samoće i upoznam ja maloga X… 5 godina mlađi od mene, lijep, zgodan, ne osobito pametan, ali simpatičan.
Doduše, rijetko tko se pameću može… I tako, izaberem ja njega za svog idealnog sugovornika. Pretpostavljam da je kužio svaku desetu koju bih mu rekao, ali kimao je kao da razumije svaku.
Dolazio je kod mene doma, upoznao mi starce… i onda sam ja trenutno napustio naš grad. Redovito smo se čuli. Posljednji put za Uskrs.  Ja sam tada bio na jednom ručku i kad me zvao rekao sam mu da tada ne mogu pričati ali da ću ga nazvati navečer. Navečer sam ga zvao jedno 5 puta i nije mi se javio. Onda sam ga zvao sutradan, javio mi se i rekao da je na cugi s jednim frendom da će me nazvati sutra-prekosutra. Sutra će tome biti tjedan dana. Nije rekao da ga nazovem, ni neće.
Jučer sam mu poslao poruku nek se goni u k… i neka ga zove onaj koga vodi na piće. Tako sam ostao bez malog X…
 

30.03.2008. u 19:58   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

a jbg sto si ocekivao od klinca? nadi nekoga svojih godina...

Autor: nerabianca   |   30.03.2008. u 20:01   |   opcije


...možda mu treba deset poruka da skuži neke stvari...jebeš malog, odnosno, više ne....nađi si onog koji te zaslužuje...

Autor: nevr_mor   |   30.03.2008. u 20:39   |   opcije


Dodaj komentar