Misli

Gdje je istina? I što je uopće istina? Kako definirati pojam koji svatko od nas tumači na svoj način? Da li nasuprot nje stoji laž ili samo strah od neprihvaćanja? Da li tražeći smisao tražimo istinu? Sve ovo cijeli dan vrzma mi se po glavi. Pokušavam razumjeti, razlučiti, doprijeti do razloga zbog kojih je nešto ovako ili onako. I uviđam, to nije nimalo lako. Prihvaćam, stvari onakve kakve jesu, realne i opipljive. Izuzimam želje, zaboravljam snove, samo okrutna stvarnost stoji ispred mene. Suočavam se s njom oči u oči. Ne bježim, slažem je u piramidu. Zašto? Zato što mi je potreban vrh. Jer stvarnost postoji da bi se mijenjala, pri tom moram odrediti prioritete i krenuti od vrha.
Da, izvukla sam kartu iskrenosti i odlučila igrati na nju. Zaboravila sam one male igre riječi koje uljepšavaju izrečeno, jasno i glasno izražavam ono što osjećam, mislim ili radim. Slika često nije lijepa, ali je realna. Iskrena, moglo bi se reći istinita. Nasuprot nje stoji slika mojih snova, blještava i svijetla, obojana u žuto, u boju sunca. Stojim u sredini, i pokušavam, jednu sliku pretočiti i drugu, i živjeti svoje snove. Kako? Teško. Ponekad mi se čini nemogućim, ponekad posustanem, i ostavim snove snovima, a stvarnost stvarnosti. No nijedno od to dvoje nije laž, oboje je istina. Istina nije negdje van svega, istina je unutra, u meni, oko mene, posvuda. Samo je treba pogledati bez straha, jer bilo kako bilo, ona je uvijek najbolja.
Istina je da ću zavrtjeti planetu na drugu stranu radi ljubavi koju osjećam, da bi napravila nešto za osobu koju volim. Istina je da neću tražiti protu naknade, ni zahvale. Istina je da ću pokušati razumjeti i ono što ne razumijem. Istina je i to da ću se boriti za svoje snove, da ću nastojati živjeti baš onako kako meni odgovara. No istina je i to da imam svoja mjerila, ona nisu dvostruka, ni različita. Kako vrijede za mene, vrijede i za sve ostale.
Postoji li još neka istina? Postoji. Isto očekujem i od onih koji jesu ili žele biti dio mog života. Ti i takvi koračaju usporedo sa mnom, ostale ostavljam iza sebe. I često čujem kako sam se promijenila. Ne, nisam, ostala sam ista. Promijenio se odnos prema osobi koja je od suputnika, na ovakav ili onakav način, spuštena u kategoriju običnog prolaznika. Zašto? Zbog istine. Zbog izgovorenih riječi koje imaju značenje, a nisu rekle ništa. Ne, one nisu bile laž, ne bih to tako rekla. Samo su izrečene neoprezno, i desi se, da nisu imale podlogu na istini. I tu se sve mijenja, otupljujem, gubim razumijevanje, zatvaram se i mijenjam. Ne, ostajem ista. Samo se mijenja način na koji gledam određenu osobu i sukladno tom načinu ponašam se prema njoj. Ne odbacujem je istovremeno, jer ljudi griješe i svakome dajem pravo da ispravi svoju grešku. No ne upozoravam na nju, jer ako netko ne uviđa da je pogriješio, upozorenja ne vrijede, nema potrebu bilo što ni ispravljati. Živi po svojim mjerilima, koja su na žalost, ili možda sreću, različita od mojih. I puštam vrijeme da priča svoju priču, a vrijeme uvijek, i na kraju, kaže samo istinu.
Sve ovo što sam rekla ne odnosi se na nikog određenog, ovo je samo moje razmišljanje i način na koji funkcioniram u odnosu na druge ljude, koje može, a i ne mora biti točno. Ta i meni je ostavljeno pravo na greške. Na njima se uči.
Reći ću još nešto, to ću reći samo tebi, jer ove riječi istina su samo dok su tebi izgovorene, i zapamti ih, zapiši negdje u labirintu svoje duše, izvuci na površinu kada su ti potrebne, zatomi ih kada osjetiš teret zbog njih, ali u svakom slučaju, čuvaj ih, nisu izgovorene tek onako, usput, radi reda, ogoljene su i iskrene: Ja te volim. Najiskrenije te volim. Volim te i uvijek ću te voljeti, za mene si svrha i određuješ smisao mog života. Ti si moj put i moj cilj. Slika snova pretočena u sliku stvarnosti, potpuno, bez iznimke. Izvor si moje energije i mog postojanja, i poput sunca, izvor si mog života, početak i kraj, sve ostalo je praznina.

etelka,oooooooooo etelka, đava te odnio,goni ovce kući...vidiš da pada mrak!

Ja još ne mogu vjerovat da je istina.:)) Vece tebi!!

Lijepo zamišljeno ali u današnjem svijetu laži i prevare - neizvedivo.
Kada pišeš ovako dugačak tekst napravi ga u razmacima jer ovako izgleda ogromno velik ha.ha.ha.

Hej, mnoge sam vatre lozio, i mnoge vode zamutio
nosen srecom i zlom
i da znas, tri sam banke potrosio, a da nisam ni slutio
da sve to tek prohuji s vihorom
jednom zauvek
Hej, gde su sad oni klikeri, tresnje sa periferije
sveske iz sestog be
gde su sad svi gimnazijski sminkeri, prve studentske ferije
i ceznjiva pisma iz armije
I vidis, vec sam tu, na pola puta, sve je dim
i fotografije, od vremena izbledele
i vidis vec sam tu, na pola puta, sad mi trebas ti
budi vodic moj kroz mutne predele
Hej, cudne staze do uspeha, cvrsta vera u drugove
sve je to varljiva stvar
i sad ako postoji uteha, ja nisam prastao dugove
i svakom sam vratio isto bar
Hej, sada znam gde sam gresio, i gde sam, na zalost, bio gad
a gde, na zalost, ne
i da znas, sve sam rebuse resio, ali ipak se ponekad
jos zaletim na vetrenjace