želim se izraziti

gledam svoj život unatrag i razmišljam: zašto sam, pobogu, ovako čudna!? evo već dugo. pa i predugo vremena sam čekala da nekako odrastem, i promijenim se, i unormalim, valjda. čekala sam neki znak koji će mi reći da se to dogodilo. i bez greške me upozoriti da od tog trenutka mogu zvanično i oficijelno početi normalno živjeti. no to se još nije dogodilo. i revolucija u mome razmišljanju je sljedeća: I NEĆE!!!
shvatila sam da sa sam imala potpuno krivu predodžbu o stvarnosti, o životu, o sebi...
spoznaj sebe, rekao je jedan od mojih omiljenih filozofa. i ja upravo to i učinih. nakon teške borbe i dugog razmišljanja mogu reći da sam uspjela. i evo već neko vrijema živim tako.... u uspješnoj simbiozi sa samom sobom. i mnogo mi je bolje.
prekinula sam skoro pa trogodišnju vezu sa dečkom koji me je obožavao, ali koji me je recipročno toj njegovoj velikoj ljubavi -sputavao.
kako? -analiziram, evo, onako sama za sebe, kako? pa na mnoge načine. ne znam je li vam se to ikad dogodilo, drage moje žene, pa da možete razumjeti. on jednostavno nijeu sebi imao volju da pleše... da se igra, da sanja, da griješi, da tuguje, da se raduje, da vrišti, da se otisne na more sa kutijom cigara i šibicama u malom čamcu koji nije na motorni pogon bez vesala...sretan i nasmijan..bezbrižan.
nije bio takav. ali me je ludo volio.

ček malo jel ovo blog o tebi il o njemu

zivot ide dalje a rijeka je stajacnica,sto ces kad si kao i mi patnica

Tvoje godine imaju jednu ružnu osobinu... daju ti osjećaj da će brzo proći; i što je najgore, to je točno...

pa se patiš umjesto da svratiš,a da nisi sama u tom činu...............