Samar
Mijesam zvuke proljeca u pepeljari, sakom bijesa, sakom cvrstom punom jada i gorcine sto srcem u prozore tuce. Volis li kad tebe muce?
Kasalj, hroptaj! Srce ti ne veni. S novim mirisom i ti se promijeni. Dok dizem brane i spustam ih u sjeni, cija li to dusa odzvanja u meni?
Snove slijedim u starom kaputu. Ostatke proslosti sijem po putu. Promrzlim prstima dodirujem lice,drhtaj, trenutak i ono se odmice.
Zvuk, osmijeh kroz krik, hladno popodne. Trebam li te? Da li znam? Ipak jesam...sam....??
01.05.2004. u 15:22 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar