Closing the gates

Kad jednog dana iskre u ocima pocnu da blijede, kad umjesto osmijeha naidjes na zid, u kosi kad ugledas prve sijede, razumjeti ces. Voljeti je tesko kad osjecas da mozda nikad neces biti drag, kad u srcu samo snova i ceznje ostane trag.
Razumjeti ces zasto snovi i nade uvijek proljeca probude glas, kad u poljupcu donose iskusenje, mozda i spas. Jer ljubavi nove nemaju stare ljubavi zar. Nakon rastanka, onom tko voli, jedino tuga ostaje na dar.

Mijesam zvuke proljeca u pepeljari, sakom bijesa, sakom cvrstom punom jada i gorcine sto srcem u prozore tuce. Volis li kad tebe muce?
Kasalj, hroptaj! Srce ti ne veni. S novim mirisom i ti se promijeni. Dok dizem brane i spustam ih u sjeni, cija li to dusa odzvanja u meni?
Snove slijedim u starom kaputu. Ostatke proslosti sijem po putu. Promrzlim prstima dodirujem lice,drhtaj, trenutak i ono se odmice.
Zvuk, osmijeh kroz krik, hladno popodne. Trebam li te? Da li znam? Ipak jesam...sam....??