biti gay ili kapi vremena

Pričao sam s frendom (gay) o tome kako se nalazi u sličnom sranju kao i ja. Naime, od Nove godine mu se nabacuje nekakav lik za kojeg on ne zna da je gay a niti taj lik zna to za njega. I svaki put kad se sretnu taj lik mu dobaci nekakav «sexy osmjeh» a on se obespameti i tako već mjesec dana. Ovaj je čak nabavio i broj mobitela dotičnjaka.I piše mu, povremeno. Sad, i sinoć mu se obratio a ovaj mu još nije odgovorio. Raspad sistema.
Iako, ne znam čemu moj podsmjeh, kad sam i sam u sličnoj situaciji. Evo kako stvari stoje: između tog dečka koji meni «mami uzdahe» i mene postoji golem jaz. Prvo u godinama. Onda, profesionalno, naime, ja imam takvo zanimanje da bih mogao biti njegov šef a igra slučaja je htjela da mu dođem kao konzument njegovih usluga.
Nadalje, moje konzumiranje njegovih usluga će potrajati još do srijede. Ako uspijem udobrovoljiti više instance, još idući tjedan. I onda gotovo. Ja prestajem konzumirati njegove usluge, odlazim na par mjeseci u jednu instituciju, u koju ako ne odem sam poluinvalid, u međuvremenu on seli iz moga kraja, mijenja posao, stan i upisuje višu školu.
Za oproštajku mu namjeravam reći da ima najljepše usne koje sam ja ikada vidio. Bilo žive, bilo mrtve. A vidio sam i jednih i drugih. Nisam baš načistu da bih ih želio dotaknuti, ali znati da to smijem bez nekakvih kobnih posljedica bilo bi super.

a šta možeš izgubiti???
učini to pa kako bude...možda ispadne bolje nego što očekuješ...

Imaš pravo. Što imam izgubiti? Život je jedan i to tako relativan. Danas jesi, sutra nisi. Nitko to ne zna bolje od mene.

ja ti govorim iz vlastitog iskustva...najgora stvar je propuštena prilika...ona se ne vraća...a ako ju dobro iskoristiš...ma, vidjet ćeš...sve će ti biti super...