Ma nema naslova

Nikad je nisam upoznao. Bila mi je uvijek u mislima, stalno sam razmišljao o njoj. Tražio sam je dugo, gledao oko sebe, gledao druge u oči i gledao očima drugih, tražio njen pogled.. One koje su joj slične, one u kojima sam je tražio, sa kojima sam dijelio i puno i malo, bile su samo trenutak u traženju. Trenutak koji je uvijek na kraju nestao. Potraga je išla dalje... Znam da je dosta, da više ne mogu tražiti – moram doznati da li ju uopće mogu pronaći... Znam da je sigurna u sebe. Smirena, zna što je to unutrašnji mir i niti u jednoj sitnici nije u sukobu sama sa sobom. Razumna, zna kako razlučiti dobro od zla, istinu od laži. Lijepa na jedinstven i poseban način–njezin se lik jednom zapazi, i poslije nikad ne zaboravlja. Zna reći što želi i slušati kad treba. Zna kuda ide i ne boji se uzeti što treba da bi tamo došla...Znam da bih sa njom želio dijeliti sve izlaske sunca sve dok ono bude izlazilo, gledati put ispred sebe i ne okretati se za onim što je bilo...Želim da ona bude svjedokom mojeg vremena i da ja budem svjedokom njezinog...Nadam se da ću ju uskoro sresti. Nadam se da je vrijeme neće naći prije mene i oduzeti mi trenutak vječnosti koji moram sa njom podijeliti...Tada bi moja stvarnost, moj trenutak bio zauvijek izgubljen...
Do čitanja,C.

Quit dreamin, start lookin'... :o))

Dobro si ti to zamislio :)))))

Sresti ženu koja je odraz tvog unutarnjeg jastva zna biti pogubno ako sebe ne poznaješ dovoljno.