rotten way out

dakle,dogovor je bio da se nadjemo na stanici oko pola devet,spalimo koju pljugu i krenemo busom prema mochvari_vecher je bila hladna,vjetrovita i oblachna,zemlja raskvashena i puna lokvi,uvjeti ni blizu savrshenima za izlazak.
ipak,sama pomisao na to da je sutra neradni dan,bez ikakvih obveza i deprimirajucih popratnih sadrzhaja,uz poprilichnu kolichinu droge u zhelucu i plucima,bila je dovoljna da ostavim sve te usrane chinjenice po strani i uzhivam u daljnjem razvoju vecheri.
odabrao sam savrshen dan za izlazak_vishe od tisucu ljudi naguranih u mrachnom,slabo osvjetljenom prostoru,od kojih je vecina bila maskirana, pijana,ogranichena,dali su mi mogucnost da upadnem potpuno dezorijentiran,lud i neurachunjiv,i opet prodjem vishe-manje neopazhen.
D.je stajao na vratima,ozbiljan,odluchan u namjeri da ubije malo boga(kick a little god) u svakom tko bi pokushao proshvercati cugu unutra_naravno,ako je usput mogao i demonstrirati svoje borilachke vjeshtine na nekom rastresenom pankicu koji je zaboravio bombicu ruma u dhzepu jakne,i usput zadiviti kolege ili prezrele klinke s previshe shminke i premalo mozga,koje su chekale u redu,bio bi to lijep dushevni bonus uz par stotina kuna zarade te srijede.
dogovorili smo se da K.man i ja,iskonski paraziti i besramni neradnici,upadamo besplatno(D.je,kao ilegalni,ali kakav-takav predstavnik reda,imao pravo pustiti dvoje ljudi prema vlastitom izboru),a M.i S.placaju kartu,s obzirom da oboje imaju posao i nije im problem chekati medju desecima morona dvadesetak minuta.
sranje je pochelo djelovati josh u busu,a sad,nakon pola sata stajanja u redu,efekt je jachao,manifestirajuci se spektakularnim pulsiranjem boja i neobjashnjivom toplinom koja se shirila iz zheluca prema svakom ekstremitetu,putujuci,polagano,venama i arterijama,svakom zhilom i zhilicom odvojeno,u mojoj glavi savrsheno jasno i vizualizirano,sve zajedno praceno izbojima euforichne razdraganosti i fascinacije svjetlom.
prije nego shto smo se K.man i ja konachno odluchili uskochiti u bujicu glava,ruku i nogu,i potrazhiti neko skrovito mjesto gdje cemo smotati pljugu(dotad smo stajali pored vrata,prema mojoj procjeni,nekih desetak minuta,i zujali,odushevljeni svakim,doslovno svakim detaljem koji smo ugledali kroz novi par ochiju,bilo da se radilo o ulichnoj lampi ili kroshnji drveta),D.nam je kratko dobacio-kad jednom udjete,ne mozhete vishe van.
vjerojatno se,u stanju u kakvom sam bio,ne bih niti osvrnuo na tu ochekivano jednostavnu rechenicu,da se nisam otprilike pola sata prije zajebavao na tu temu,i promatrajuci rijeku ljudi shto je nasipom jednolichno tekla prema konachnom cilju,rekao sam sebi_you can get in,but you\'ll never get out.man,I took it as an ominous sign,and didn\'t shake that feeling off whole fuckin\' night.
nakon shto su S. i M. ushli unutra,nikako se nismo mogli dogovoriti shto cemo iduce_na kraju je,kao i uvijek,pala odluka da smotamo koju pljugu i nadjemo relativno mirno mjesto gdje cemo ju konzumirati.
sjeo sam na drvenu klupu,ledjima oslonjen o zid,ispod natkrivenog dijela terase,i prikriven duboko nabijenom kapuljachom,u nevjerici promatrao ljude kako se izoblichavaju u trolove,gnomove,nedefinirane oblike i spodobe,iako mi je mozak savrsheno funkcionirao i frenetichno obradjivao gomilu podataka,josh svjestan chinjenice da ono shto vidim ne mozhe biti stvarno_dovraga,ako i jest kao shto izgleda,moram ostati sabran,jebeno hladan i prorachunat,jer mi ovi deformirani kurvini sinovi ne izgledaju ni najmanje bezopasno.srecom,ne mozhe biti tako kako izgleda..ili..jebemti..
iako su paranoichne halucinacije galopirajuce osvajale sve vece dijelove moje svijesti,trbuh me bolio od smijanja_nisam nikad vidioM,a pogotovo K,da toliko krepavaju_odredjeni razlog nije postojao,jer bi svaka neobichna faca ili gadni musavi(nashminkani)lik izazvao provale smijeha,nevazhno o tome da li stoji pol\' metra od nas i chuje svaku rijech koju ispalimo izmedju rafala paralizirajuceg rikavanja.
nakon nekog vremena me obuzela strashna zhedj,neopisiva zhelja za konzumiranjem bilo kakve tekucine,najvjerojatnije uzrokovana osjecajem da uz svaki dim uvlachim i gustu viskoznu tekucinu,poput meda,u pluca_nekoliko puta prije toga su M i K ishli po pivo na shank,ali su se uvijek,izbezumljeni vidjenim i prozhivljenim,vracali natrag praznih ruku.
jebiga,s obzirom da mi je u plucima bjesnio shumski pozhar,a kolege defetisti nisu pokazivali dovoljno karaktera da se suoche s ozhivjelim projekcijama vlastite podsvjesti,bar ne na dovoljno vremena da kupe nekakvu tekucinu,odluchio sam uzeti stvar u svoje ruke_uspravio sam se,ispucao vrat,prvo desno,pa lijevo,zacrtao imaginarni kurs kroz chopor,prema vratima,prema shanku,prema pivu.
zateturao sam,vishe puta(mozhda sam posrtao cijelo vrijeme),nachas neodluchan,i najzad se zabijam u smolastu deformaciju prostora,vremena i zvukova koja kulja kroz shirom otvorena vrata dvorane_kristalno jasno chujem razgovor koji ljudi vode na drugom kraju dvorane,unatoch glazbi od koje ustajali zrak pulsira,a kapljice kondenzirane pare kapaju sa stropa.
obuzet ludilom svijanja svih dimenzija kojih je chovjek svjestan,ukljuchujuci i vrijeme,drzhim se svog cilja i poput zombija gazim prema shanku,razgrcuci masu isprepletenih tijela,koji,iako nezadovoljni i ozlojedjeni mojom neuljudnoshcu,jebeno ljuti i naduti pred pripadnicima vlastite vrste,ipak ne poduzimaju nishta.kasnije shvacam zashto.
sporo se probijam do mjesta gdje bi,prema dosadashnjem iskustvu na ovom usranom mjestu,trebao biti shank_no,tamo nalazim ogroman roj slijepljenih likova,spojenih poput plastichnih vojnika,stopljenih na ovoj paklenskoj vrucini,koji,jebiga,imaju isti cilj kao i ja,ali su doshli ranije.
ne dopushtam da me to pokoleba,ni sekunde,i glavinjam dalje grabeci i razmicuci slabije,manje,mladje i one shto izgledaju kao da su zhenskog roda,isto kao i one koji su krupniji,opakiji,gadniji_usmjeren sam,odishem nekontroliranom agresivnoshcu i neurachunjljivoshcu,i iako se radi o najobichnijem redu za pivo,cilju pristupam jebeno ozbiljno.mrtvachki ozbiljno.
uspijevam se probiti u prvi red,hvatam curu ispred za ruku i kratko joj objashnjavam(u glavi formuliram rechenice,ali nemam ni najmanju predodzhbu o tome kako zvuche izgovorene_osjecam kao da pricham pod vodom) da je bolje i za nju,i za mene ako mi kupi cugu,pri tom joj uvalivshi dvadeset kuna u ruku(prema prestrashenom pogledu i gestikulaciji zakljuchujem da je pristala) i ostajem stajati iza nje,kriomice promatrajuci hrpu deformiranih lica koja naviru na shank u valovima.
odjednom mi se u vidokrugu pojavi iscereno lice ochito poremecene osobe(josh ne znam da li je ovo chudovishte bilo plod opakih droga,ili samo hir prirode,ali jebeno sam se zaprepastio ugledavshi na lijevom ramenu kvrgavu glavurdu klempavog trola,ogromnog krumpirastog nosa,izbochenih zuba i duboko usadjenih ochica ispod koshchatog chela),osobe koja mi se obracala i ochekivala odgovor_skinjara me,vjerojatno zbog obrijane glave,zamijenio s nekim sebi ravnim,nekim tko bi ga mozhda i saslushao_well,zajebao se.
u pochetku sam ga ignorirao,nestrpljivo chekajuci da kujetina kojoj sam uvalio pare zavrshi misiju i kupi pivo,ali kad se okrenula i pridruzhila moronu u pokushaju ostvarivanja komunikacije(tek sam tad skuzhio da se imbecili poznaju),jednostavno sam ih morao skinuti s kurca_trolu sam se izderao u facu-zachepiZACHEPIzachepi-spreman da mu zabijem gadnu glavetinu u pod ako ne bude suradjivao(samo se povukao u gomilu buba koje su se rojile iza nas_pomislio sam da ce me 100%dochekati s grupom abnormaliteta kad budem izlazio,no,o tome cu razmishljati poslije),dok sam zheni vrishtao u uho-beeeeerBEEEEEERbeeeer,give me fuckin\' beeeeer-na shto se okrenula i fanatichno pochela jurishati na shank,kao brainwashed bombash samoubojica na americhi konvoj,ili ciganka na hrpu glomaznog otpada(sumnjam da postoji razlika vrijedna spomena).
prema vlastitom prorachunu,stajao sam u redu nekoliko sati,razmishljajuci o jedinstvu boga i svemira,volumenu opipljive svjetlosti koja bi na chas poput tkanine prekrila stotine ispijenih lica i zmijskih ochiju usmjerenih prema oltaru nepodijeljene pazhnje,shanku,da bi nakon toga ponovno iz poda prokuljala pjenasta tama,zajedno sa siluetama neobichnih,lelujavih pokreta-bio sam odushevljen chinjenicom da glazba dolazi u bojama,i da sve boje imaju pripadajuci zvuk,vibraciju i tijelo,sve zajedno ukomponirano u savrshenu harmoniju.
dodushe,samokontrola je pod utjecajem halucinogena iznimno oslabila,tako da sam se u chudu znao zateci kako urlam na neku spodobu koja si je previshe dopustila u namjeri da se progura(kao shto sam ja uchinio ranije),ili prerevno motiviram nesposobnu kujetinu urlajuci joj na uho-beeeerBEEEER-ne pomishljajuci ni na trenutak da uskochim na njezino mjesto.dovraga,mozhda jesam lud,ali glup,nikako.
bio sam jako blizu toga da sve poshaljem u kurac i odustanem,zaboravim i na pare i na cugu,napijem se blatne vode u lokvi,kad mi je cura,ne osvrcuci se,preko glave dodala dvije chashe piva(iako je tekucina vishe izgledala poput pishaline bubrezhnog bolesnika).
zgrabio sam cugu,okrenuo se na peti(ni najmanje lako kao shto zvuchi)i zaletio poput torpeda u prorijedjene redove pogrbljenih prikaza,chekajuci gadnog trola i njegovu ekipu da me presretnu_paranoja,euforija i uzbudjenje uzrokovano mogucim fizichkim obrachunom,i to s nepoznatom podvrstom ljudskog roda,rasplamsali su u meni zhelju za bilo kakvom konfrontacijom,tako da sam se namjerno laktario i zapinjao za isturene ekstremitete,pri tom pazeci da ne prolijem ni kap bezukusnog sranja na koje sam chekao bar pola stoljeca.
konachno,izlaz iz ovog sranja,otvorena dvokrilna vrata u zelenom zidu,natkrivena terasa i svjezhi zrak_

22.11.2007. u 16:36   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar