k o r e a

dragi....
 
pišem ti ovo pismo....možda sam samo malo sjetna....nikako ranjiva...
znaš da to nikad nisam bila.....
pišem ti zato jer ili nemam hrabrosti okrenuti tvoj broj pa ti reći, ali prije će
biti da je ponos što mi neda da budem poput onih što za ljubav mole....
da, prije će biti to...
ali, ovakvi kao ja, što za ljubav ne mole često ostaju sami, pišu pisma,
prepise svoga srca,  sa svojom boli, a i ponos je tu, pa još dišu
i žive sa srcem na aparatu za preživljavanje....
krenula sam ti nešto reći, a ni sama nekako ne znam što....
ma da...baš sam razmišljala o tome što bi ti rekla da te ponovno vidim....
puno toga, sasvim sigurno....,
jedno je, Oprosti!
nije mi to teško reći....jer sam te povrijedila....nastupom i riječima....
sve što o tebi znam nisam rekla da bi postigla to do čega je došlo,
samo sam htjela reći ono što ti nisi imao hrabrosti...ali sve to , ne da te
povrijedim, nego da ti kažem da mi nije bitno što si bio prije mene...nisi
shvatio, nisi razumio...doživio si to kao napad na "svoju osobnost"...oprosti
dragi, nije mi bila namjera...ali kad smo već kod toga i ja tebe krivim što
me nisi razumio, što se nisi potrudio naći viši smisao...ta rekla sam ti da
da moje oči sve će ti reći...nisi ih pogledao...da li zbog ljutnje, da li zbog
srama, straha i svega onoga što si u tom momentu osjećao u sebi....
bilo je lakše izbrisati me, pobjeći, nego se suočiti....
možda bi ti priznala...da nisam tako okrutna, da sam lomljiva pod tvojim
riječima...da nisam antiromantik, imuna na emocije, da sam ljudsko biće..
možda bi ti priznala, ali će biti da ne bi ....opet bi tražila od tebe da to sam
otkriješ.....dopustila bi ti taj pristup...toliko mi značiš...
možda bi ti rekla da te volim....
da si vjerojatno prvi koji je te riječi od mene dobio tako lako iz meni
neznanog razloga..
sigurno bi ti rekla, oprosti!
što sam prestrašila, odgurnila od sebe tjerajući  po svome, što nisam
utihnula kad je bio vrijeme....da te spoznam....
kako bi bilo da te ponovno sretnem...
to bi bila samo ja....
jedna duša u zadanom oklopu....
ti bi vidio oklop..
i ono što on   zbori...
dok bi te moje oči gledale,
miljama udaljene,
zagubljene  u nekoj ljepšoj priči o nama...
ja sam samo sanjar...živim u ljepšoj priči...stranoj ovom svijetu i tebi...

fali 'dnevniče' u 2.redu

:)))))) Citrus

ok
puno si toga napisala a dali zaslužuje tvoj trud

slin slin.Cry me a river.I sa iducim ces,zbog ovoga ovdje sada,navuc jos deblji oklop i pustit sve da ode kvragu,i onda napisat JOS ljepsi blog i jos tuzniji :p Mozes tipkat i zalit i slinit,a mozes i malo odrast dic dupe sa monitora i PODUZET NESTO! zamijeni vise te pelene sa tangama!

moje oči nisu tvoje oči, tvoje nisu moje, kako god da uzmeš pogledi na svijet razlikuju nam se al sličnost duše fascinira... u boli se tražimo, nadu u budućnost, nadu u ispunjenje...bijeg od dosadne stvarnosti, tako trivijalne i površne...lagano se budimo i nema nikaoga kraj nas, osim sumnje koja proždire nas... marioaurelius@yahoo.com ( imam blog ali kao zezanciju )...pozdrav

www.timetraveler.bloger.hr