dnevnik beskičmenjaka

pušiti sam počeo sa 22 godine , to je bio dio mog udvaranja djevojci koja mi se u to vrijeme sviđala.pušila je ona , pušio sam i ja. dovraga u to vrijeme samo da me pogleda pojeo bi i govno...
Uglavno , pušenje je bio jedan od načina da joj se približim , jer jebiga ako idem snjom na kavu , treba nekako prikratiti vrijeme.naravno kad pušiš imaš i o čemu pričati , kakve su ti ove kakve su ti one cigarete blablablablaaaaaaa truc kenj , sve u svrhu toga da joj se uvučem u gaćice.
To mi je uspjelo , uvukao sam joj se u gaćice , a cigaretni dim se uvlačio u mene . Početno odbijanje tijela (mučnina , nesvjestica ,smrad iz usta obleke svega) s vremenom sam svladao.u snovima sam vidio nekog iz duhanske industrije kako mi stišće ruku i čestita na tituli pušača mjeseca,godine,milenija...
Ona se navukla na mene ,ja sam se navukao na dim , puno dima , što gušći to bolji.Pušio sam kad god sam stigao , doma , u autu prije , poslje spavanja , dok sam kenjao.na poslu sam se svađao sa nadređenima jer sam pušio prečesto ,zapravo radio sam između pauza u pušenju.
Naravno svo to vrijeme busah se u prsa govoreć "ma mogu ja prestat , samo neću , prefino mi je , to je gušt".istina je bila daleko od toga  ne da nisam mogao prestati pušiti , nisam imao snage par sati izdržat bez pljuge.
da skratim dugu priču o tome koliko puta sam se prepušio pa povraćao , koliko puta sam se usred noći dizao iz kreveta da bi sjeo u auto i otišao na benzinsku po pljuge , koliko puta sam ujutro nakon burne večeri znao ispljunuti nešto (kažem nešto , jer tu je bilo svega).
svo to vrijeme osjećao sam da je pušenje loše za mene , al sam se trovao kao da mi je zadnji dan života...
Razbolih se , upala pluća no big deal. No nisam mogao zapaliti tjedan dana . nakon što sam izašao iz bolnice prva benzinska je bila moja , kutija prekrasnih bijelih pušilica savršenog ukusa i bogatog dima bile su mi u džepu. slavodobitno otvaram kutiju , stvaljam čik u ćube i tražim omiljeni zippo sa snoopyem.ah evo ga , u unutrašnjem džepu jakne.upalio je iz prve , kao pravi prijatelj nije me ostavio na cjedilu.palim cigaretu , povlačim dim.... ahhh kakvo
SRANJE!!!
kaje ovo? pljugu bacam na pod.vrti mi se , u ustima okus netom ispražnjene čikobernice.vrti mi se , kašljem , povraćam.naprosto ne vjerujem! vlastito tijelo me je izdalo , ne mogu pušiti!!!
sa dozom nevjerice sjedam u auto , dolazim doma i sjedam za stol. vadim pljugu ,evo već je u ustima a zippo radi svoj posao.povlačim dim i opet isto sranje.moje tijelo bori protiv uma, pušio bih al ne mogu.
Tako sam prestao pušiti , bilo je to prije dva mjeseca. što se dogodilo u međuvremenu?cura me je ostavila , jer eto nepušenje je na meni izazvalo određene promjene u karatkeru i ponašanju.onaj nekad smireni mladić danas je živčenjak koji ne trpi sranja sa čikom u ustima misleći si da će se tko god me živcira opametiti.ne idem na kave sa frendovima , jer mi svaka zatvorena prostorija smrdi.na poslu su sretni , sada efektivno sjedim za stolom 7,5 sati i rezultati su bolji nego ikad.
Danas dva mjeseca nakon prestanka ,prolazim svoju prvu krizu . zato pišem ovo jer negdje se moram ispucati , dok sjedim sam u stanu buljim u prokletu kablovsku i pijem pivo s nadom da ću zaspati prije nego odlučim kupiti kutiju i natjerat se da pušim.
Tko god vam kaže da je prestati lako , laže vjeruj te mi. Tek danas vidim kako ta grda navika utječe osobnost , ponašanje ma sve.
A sad kupiti kutiju ili ne ...

poslusaj svoj prvi impuls

A daj napiši mi, zanima me. Da li joj je smetao volan dok je pušila u automobilu?

Imaš tek 3 godine pušačkog staža. To je ništa. Ja pušim već 19 godina. 2,5 kutije plavih Gauloises dnevno... Samo ti zapali... (Disclaimer: ovo nije poticanje na pušenje!)

Decko ocito si spoznao znacenje rijeci pusiona,
cijenim tvoje nastojanje za etabliranjem,
ali nacini su ti suptilni,
djecacki.

Cista pusiona

jao ja ne bih nikad imala decka koji pusi! ne bih se mogla s njim ljubiti, meni to tako smmmmmmmmmrdi fuj fuj....ne moze to nikakva zvaka izvuci...al kad je meni to u geni da mi smrdi valjda