dnevnik beskičmenjaka

pušiti sam počeo sa 22 godine , to je bio dio mog udvaranja djevojci koja mi se u to vrijeme sviđala.pušila je ona , pušio sam i ja. dovraga u to vrijeme samo da me pogleda pojeo bi i govno...
Uglavno , pušenje je bio jedan od načina da joj se približim , jer jebiga ako idem snjom na kavu , treba nekako prikratiti vrijeme.naravno kad pušiš imaš i o čemu pričati , kakve su ti ove kakve su ti one cigarete blablablablaaaaaaa truc kenj , sve u svrhu toga da joj se uvučem u gaćice.
To mi je uspjelo , uvukao sam joj se u gaćice , a cigaretni dim se uvlačio u mene . Početno odbijanje tijela (mučnina , nesvjestica ,smrad iz usta obleke svega) s vremenom sam svladao.u snovima sam vidio nekog iz duhanske industrije kako mi stišće ruku i čestita na tituli pušača mjeseca,godine,milenija...
Ona se navukla na mene ,ja sam se navukao na dim , puno dima , što gušći to bolji.Pušio sam kad god sam stigao , doma , u autu prije , poslje spavanja , dok sam kenjao.na poslu sam se svađao sa nadređenima jer sam pušio prečesto ,zapravo radio sam između pauza u pušenju.
Naravno svo to vrijeme busah se u prsa govoreć "ma mogu ja prestat , samo neću , prefino mi je , to je gušt".istina je bila daleko od toga  ne da nisam mogao prestati pušiti , nisam imao snage par sati izdržat bez pljuge.
da skratim dugu priču o tome koliko puta sam se prepušio pa povraćao , koliko puta sam se usred noći dizao iz kreveta da bi sjeo u auto i otišao na benzinsku po pljuge , koliko puta sam ujutro nakon burne večeri znao ispljunuti nešto (kažem nešto , jer tu je bilo svega).
svo to vrijeme osjećao sam da je pušenje loše za mene , al sam se trovao kao da mi je zadnji dan života...
Razbolih se , upala pluća no big deal. No nisam mogao zapaliti tjedan dana . nakon što sam izašao iz bolnice prva benzinska je bila moja , kutija prekrasnih bijelih pušilica savršenog ukusa i bogatog dima bile su mi u džepu. slavodobitno otvaram kutiju , stvaljam čik u ćube i tražim omiljeni zippo sa snoopyem.ah evo ga , u unutrašnjem džepu jakne.upalio je iz prve , kao pravi prijatelj nije me ostavio na cjedilu.palim cigaretu , povlačim dim.... ahhh kakvo
SRANJE!!!
kaje ovo? pljugu bacam na pod.vrti mi se , u ustima okus netom ispražnjene čikobernice.vrti mi se , kašljem , povraćam.naprosto ne vjerujem! vlastito tijelo me je izdalo , ne mogu pušiti!!!
sa dozom nevjerice sjedam u auto , dolazim doma i sjedam za stol. vadim pljugu ,evo već je u ustima a zippo radi svoj posao.povlačim dim i opet isto sranje.moje tijelo bori protiv uma, pušio bih al ne mogu.
Tako sam prestao pušiti , bilo je to prije dva mjeseca. što se dogodilo u međuvremenu?cura me je ostavila , jer eto nepušenje je na meni izazvalo određene promjene u karatkeru i ponašanju.onaj nekad smireni mladić danas je živčenjak koji ne trpi sranja sa čikom u ustima misleći si da će se tko god me živcira opametiti.ne idem na kave sa frendovima , jer mi svaka zatvorena prostorija smrdi.na poslu su sretni , sada efektivno sjedim za stolom 7,5 sati i rezultati su bolji nego ikad.
Danas dva mjeseca nakon prestanka ,prolazim svoju prvu krizu . zato pišem ovo jer negdje se moram ispucati , dok sjedim sam u stanu buljim u prokletu kablovsku i pijem pivo s nadom da ću zaspati prije nego odlučim kupiti kutiju i natjerat se da pušim.
Tko god vam kaže da je prestati lako , laže vjeruj te mi. Tek danas vidim kako ta grda navika utječe osobnost , ponašanje ma sve.
A sad kupiti kutiju ili ne ...