Povratak

Kada odeš, neotkrivena za sve moje pjesme, umotana u sedam velova budućnosti, okrenuta šarolikim mapama. Kada odeš, sa svojim dragim sitnicama, kosom iz hebrejskih legendi i usnama raspukle breskve, nesvjesna prirodnih titraja. Anđeo spava na tvom tjemenu i vrag se smije s ramena u prolasku bezgraničnog . Kada odeš, ostajem ruku vezanih na oltaru pocijepanom do neprepoznavanja. Nemoćan zaustaviti plimu. Pijan od tebe, mamuran od pohabanih snova.