Povratak

Zaustavi vrijeme...neka  sjećanje ostane vječno i neka me ne odvede daleko...Procijep u tišini...tvoje tijelo prekriveno znojem...grijeh...san...rasplamsana nepovezanost stiha....Ova pjesma je tvoja...ona je ti...Ne gledaj! Slušaj i rasprši se...na valu vjetra...u trenutku.

U noć.. u dugu slanu noć... plovimo... plešeš na vršku jarbolu...požuda nas prožimlje i žeže, sažimlje nas u žižak ...lovimo nagi... nabreklih žila i žlijezda. Noć svršava u grču usana... krici prvih ptica u vrču svitanja ...u modri šapat modre spilje ... Pristajemo ... iznad nas gromače česmina ...čempresi i mirta – opijeni smo...

Kada odeš, neotkrivena za sve moje pjesme, umotana u sedam velova budućnosti, okrenuta šarolikim mapama. Kada odeš, sa svojim dragim sitnicama, kosom iz hebrejskih legendi i usnama raspukle breskve, nesvjesna prirodnih titraja. Anđeo spava na tvom tjemenu i vrag se smije s ramena u prolasku bezgraničnog . Kada odeš, ostajem ruku vezanih na oltaru pocijepanom do neprepoznavanja. Nemoćan zaustaviti plimu. Pijan od tebe, mamuran od pohabanih snova.

U vrtu prepunom lijepih ruža i latica nježnih što drhte u rosi, gotovo svaka uvene tiho pred danima tužnim što vrijeme ih nosi. Tek rijetko se otme i nastavi zračit svu raskoš svoju i bića ljepotu,  jedna od takvih ruža si i ti u ovom uvelom i sivom životu.

I onda, kada vrijeme ne bude moglo vratiti miris u kosi i sjaj u travi, nećemo tugovati za onim što je nestalo, nego ćemo smoći snage i živjeti sa onim što je ostalo.

Vidiš, latice se gube na vjetru, grane se suše i rane zarastaju. Kamenja nestaju, zavjese padaju i zvijezde se gase,  čak i cvijeće vene na grobovima sjećanja.

Stisni se u meni, u divlji moj život, od danas do sutra. Sad tamo sad tu i nikada dosadan, još manje siguran, ali uvijek u najboljem snu. Stisni se u meni, a ja ću te voljeti divlje do kraja i dat ću ti najviše od ovog beskraja. Ljubav kao ljubav, davno je nisam kod sebe primijetio, ali sada stojim tu i stihovi se lome, a ljubav kao ljubav, davno je nisam osjetio u životu mome.

Cijelu noć pužem cijevima ispod tvoje kuće, stružem koljenima, iza mene ostaju tragovi kao poklon forenzičarima koji će se sljedećih dana baviti otkrivanjem mog identiteta. Gubim se u labirintima, udišem hrđu, lupkam glavom o stijenke, a ti u krevetu osluškuješ. Opet miševi trče kanalizacijom. Noćima, tjednima, godinama, vječnostima  puzim u krug. Nailazim na komadiće kože i kačim ih za košulju umjesto bedževa, moj statement,  baš sam punk, tu ispod tvoje kuće. U cijevima.

Kad o tebi progovorim
skinem sa tvojih riječi zakrpe
koje gole po meni plešu,
umorne od težine,
teške od vrućine,
zovu me i prijete nježno,
Ako preskočim taj tvoj zid
zidan tvojim imaginacijama
šupalj kao svi tvoji pokušaji
da me zaboraviš.
Možda će mi biti lakše
tješim se već godinama,
jer sve sam svoje večeri
pretvorio u tvoje,
vulkanske i strasne,
jer sam svoje ulaske
pretvorio u tvoje izlaske
uranjanja u izranjanja
dane u noći, noći u dane
svu ovu svoju vlagu koja guši
zamijenio bih za ono malo
suhoće iz tvojih usta,
koje sam pokušao ljubiti.
A što ako preskoči
taj tvoj maglama načinjen zid
godinama naslonjen na tebe,
zid koji je podijelio miješanja
naših osjećanja i sjećanja.

Život ostaje, mi prolazimo. Baš nešto gledam sve svoje uspone i padove, pobjede i poraze; sve su sad samo stranice dnevnika, započete u par slika i nedovršene ili slike, izgubljene po albumima na polici. A bio sam tamo. Stajao sam pred hladnim objektivom i smiješio se ili glumio opakog. Pisao sam pogrbljen pred jutro u sobi uz slavensku bol omiljenog mi kantautora i črčkao zapise svojim sitnim i nečitljivim rukopisom.  Plesala je sat vremena. Plesao sam. Pričala je dva sata. Pričao sam. Pila je kavu. Pio sam je i ja. Nije htjela ništa. Ja još manje. Grad je spavao. Apsolutna tišina nad svijećama uličnih lampi. Samo luđaci proparaju tišinu da bi otišli ususret nekom dalekom jarku. Ogledala su nas reflektirala. Svjetlo se račvalo na dvoje. Mi bili smo sami, a opet kao u gomili. Ništa nismo htjeli. Ništa tražili. Što sam stariji to su mi žene bolji prijatelji. Ma što ostali muškarci rekli o tome. Izgubio sam ljubav.