Povratak

Kad o tebi progovorim
skinem sa tvojih riječi zakrpe
koje gole po meni plešu,
umorne od težine,
teške od vrućine,
zovu me i prijete nježno,
Ako preskočim taj tvoj zid
zidan tvojim imaginacijama
šupalj kao svi tvoji pokušaji
da me zaboraviš.
Možda će mi biti lakše
tješim se već godinama,
jer sve sam svoje večeri
pretvorio u tvoje,
vulkanske i strasne,
jer sam svoje ulaske
pretvorio u tvoje izlaske
uranjanja u izranjanja
dane u noći, noći u dane
svu ovu svoju vlagu koja guši
zamijenio bih za ono malo
suhoće iz tvojih usta,
koje sam pokušao ljubiti.
A što ako preskoči
taj tvoj maglama načinjen zid
godinama naslonjen na tebe,
zid koji je podijelio miješanja
naših osjećanja i sjećanja.