cyclame

u zadnjih je par dana bilo ruzno vrijeme, i ja nisam imala pametnijeg posla osim pisanja... volim pisati, zapravo je to jedna od stvari koje me uvijek moze oraspoloziti kada nesto ne stima... ili kad mi se jednostavno nista ne radi... s obzirom da su tekstovi dosta veliki, odlucila sam neke staviti na net... ovaj koji namjeravam utipkati podijelila sam na tri djela. nadam se da ce vam se svidjeti... :)
Oblaci čudnh oblika plovili su nebom i protezali se poput crnih krila. bili su poput vosjke zlih duhova što su započinjali svoje vatreno kolo. iza njih sijao je mjesec i ponekad im je posvjetlio rubove, ali se nikada nije potpuno pokazao. vjetar je bjesnio u granama, prodirao u odjeću i meo pred sobom uvelo lišće. sitna je kišica pekla kožu.
 
ON je upirao nogama u pedale i sagibao se nad upravljač, i svaki put kada mu je vjetar zaprijetio da će ga oboriti upeo bi se iz sve snage da se na svom starom biciklu probije naprijed po blatnom putu. učinilo mu se da čuje jauke. daleke. strane. ali, možda su to bili samo krikovi izgladnjelih duhova oblaka. stao je. onako mokar i zadihan pogledao je prema nebu. divlje su guske opet letjele s juga. nekoliko se trenutaka divio tom prizoru. divio se pticama koje su se s lakoćom probijale kroz kišu i vjetar.zatim, kao da se nečega sjetio, ponovo je sjeo na blatan bicikl te još jače pritisnuo pedale. vjetar je sve jače puhao, a mjesec je polako počeo blijedjeti. dolazila je tama... nije se obazirao. vlaga u zraku pretvorila se u iglice što su podmuklo bole. ON je i dalje energično pritiskao pedale. prodro je dublje u šumu. sada ga je vjetar jedva sustizao, a ledene iglice više nisu pekle tako oštro. bilo je tiho i nije se čulo ništa osim pucketanja starih hrastova. na drhtavom sjaju svjetiljke na biciklu, sjene s jedne i druge strane jezovito su poskakivale. odjednom iza sebe začuje glasove.
 
strese se. nije htio da ga itko vidi. ugasio je svjetla na biciklu, i proslijedio u tamu, glasovi su ga pretekli, ali ipak nije htio upaliti svjetlo, za svaki slučaj, ako se ponovo vrate. vozio je šumom sasvim polagano, te krenuo prema cesti. ruke su mu bile promrzle, hladnoća ga je štipala po licu i lijepila se za njegovo umorno tijelo. cesta se naglo spuštala prema jezeru. čuo je šum valova i uskoro se nađe na obali. mjesec jasno zasja i srebrna se svjetlost razlije po crno-sivim valovima.
 
sjeo je i čekao... mjesec se ponovo sakrije iza oblaka, i njega proguta tama... vjetar je puhao a valovi su snažno udarali o stijene. njihova se pjena ponekad valjala do njegovih bosih nogu. "još nije stigla, neće ni doći..." pomisli s gorčinom.
 
stavio je ruke u džepove svoje jakne i pod desnom osjeti nešto. nasmije se. izvadi mačkicu od pliša s crvenom mašnom oko vrata. to je bilo za nju... prisloni je o obraz, zatvori oči, i onda je odlučno baci u vodu. vjetar je zanese unatrag, te mačkica dospije podno njegovih nogu... tupo je gledao u nju, sve dok je nije zahvatio jedan val i povukao za sobom i odnio u dubine... dignu se. stade trčati uzduž obale. raskopčana jakna vijorila mu je na vjetru što mu je mrsio i kosu. skakao je preko glatkih stijena, posrtao u pukotinama. zastade, zadihan i iscrpljen. prstima prođe po najbližoj stijeni. bila je hladna, poput smrti. stajao je na klisuri, sam, sa svojim razočaranim srcem, pred tamnim jezerom, i odjednom začuje povik. okrene se, ali svuda oko njega prostirao se samo gusti mrak i ništa više...
 
ponovo povik, krik, slabašan i tužan. sav se strese, skoči na pijesak i pojuri natrag. voda je kipjela i tutnjila. valovi su se lomili i pjenili, šumili i zapljuskivali, navirali i umirali u pijesku. oblacima se osvjetliše rubovi, mjesec pokaza svoje obrise. tamo na pučini, nešto se miče. je li to ona? je li to ona, što ga moli da joj priskoči u pomoć? mahnito je trčao prema vodi, prema valovim, prema njoj... kada mu je voda dospjela do pasa, stade. valovi su prijetili da će ga oboriti. tada shvati...
 

Kad voliš pisati, onda nemoj gledati ovo što se piše po blogu. Rečenice počinju sa velikim slovom. Poslije točke i zareza razmak. Glede priče, ako je bila mjesečina, onda nije padala kiša. Ako je bilo suho lišće i jesen divlje guske nisu letjele s juga. Mogle su letjeti samo na jug. Ali one ne lete noću. Ako i lete noću kroz kišu, onda nema mjesečine, pa ih nije vidio. (dalje si nelogičnosti traži sama).

ja-sam jel bi kurca?

pojasni pojam "kurac"

pitaj roditelje.

Pitam tebe. Ako već nešto nudiš, valjda znaš što nudiš??

neam ja to.za vrijeme rimljana odrezali ga,sad sam eunuh u vječnoj patnji.no dobro danas mi se ne svađa-isprika.

a ja se nadam da zbog mojih komentara ciklama neće prestati pisati, nego još puno čitati i shvatiti da pisati baš i nije lako, bez obzira na ispiraciju.

ne brini... necu prestati pisati... znam da ima nelogicnosti, milijun i jos nesto vise... ok... tekst nije najnoviji, vec stvari koje sam nasla u biljeznici iz srednje skole. bilo je copy paste :) ne brini, nije opravdanje... dobro, s jedne strane je... ali, vjeruj mi, nakon mukotrpnog rada na knjizi koju su mi izdali u 5. mjesecu, logiku pocinjem sve cesce koristiti u pisanju :)... zapravo ne mislim na sitnice kad pisem. cesto samo istresem stvari na papir, bez obracanja paznje na detalje. ali hvala, potruditi cu se da stvari svedem na nekakvu realnost :)