pisala ne pisala

Ovih dana razmišljam puno o tome što čovjeka natjera na preljub. Osim što je to individualni problem (ako se to može nazvati problemom), mislim da to postaje društveno-socijalni problem. Puno se o tome piše, postoje razne teorije od kud potreba da se zadrži samo jedan partner, znači brak bi trebao egzistirati kao monogamna društveno i ekonomski potrebna institucija. U njemu bi gore pomenute jedinke trebale praviti djecu, rintati cijeli život da bi ih postavili na noge, djeca odu kada za to dođe vrijeme, a gore pomenute jedinke umirovljeničke dane (ako ih uopće dožive) provode žaleći za propuštenim. Čitala sam negdje neku statistika da su od 10 žena samo tri sretne u braku, a od muškaraca samo dvojica. Ako znamo da se svaki četvrti brak završi razvodom nije potrebno puno računati da bi se skontalo da odprilike 75% ljudi živi u nesretnim brakovima. Poražavajuća brojka.Prema Lauri Kipnis postoji jednostavno rješenje, potražiti sreću gdje god ju možeš naći, zaboraviti na vjernost jednoj osobi do kraja života. Hmm, tko bi pristao na to, mislim da bi se od 100 brakova dva, najviše tri složili oko toga da je to ok i da brak treba biti otvorena ekonomska zajednica u smislu zajedno se brinu o djecu i kućanstvu, kao socijalna i ekonomska institucija su društveno prihvatljivi, a kao emotivna zajednica dva bića koja su dali zavjete pred oltarom jedno drugome do kraja života, moralno nakaradna i licemjerna. Čitala sam i o ljubavi kod sisavaca, po nekim torijama su žene izmislile monogamiju jer su muškarci željeli ševiti više ženki kako bi svoje sjeme prosipali, valjda radi širenja vrste, a žene su htjele birati čije će sjeme nositi, valjda je od tud i nastala ona "dame biraju". Dok slažem ove redke razmišljam o tome gdje se skrila istina? Veliki sam pobornik istine i iskrenosti, pa tako i kada bih bila supruga nekom suprugu očekivala bih od njega istinu. Kao ravnopravni član zajednice imam pravo znati što drugi član te zajednice radi, koga ljubi, voli, ševi, razmotriti činjenično stanje i onda odlučiti, pomiriti se s tim, uvesti nova pravila u zajednicu ili ju jednostavno prekinuti. To je fer. Sve ostalo je muljaža i blaćenje "svetosti" zavjeta datih u nekom vremenu davno prošlom. Nije grijeh promjeniti se, nije grijeh ni shvatiti ma možeš više i bolje, nije grijeh dobiti krila i letjeti kada ih već imaš. Grijeh je to raditi partneru iza leđa, držati nekog uz sebe forme radi, nitko tu nije sretan. Sve se svodi na to da brak postaje luđačka košulja, ona vezana na leđima, ne samo za one koji bi htjeli poletjeti, odletjeti negdje, nego i za one koji pojma nemaju o tome da njihov partner ili partnerica odavno već leprša oko tuđih gnjezda, ali se zbog straha, srama i ajd, recimo odgovornosti vraća u svoje gnjezdo obaviti bračne dužnosti, ma kakve one bile. Nitko nema pravo ni sebi, a kamoli nekom drugom uskratiti sreću. Preljubnici često znaju reći, ah ono što moj partner ili partnerica ne znaju ni ne boli ih. Isto to neznanje i je najveća laž. Znaju reći i to da oni imaju drugačije potrebe od svog partnera ili partnerice, a pojma nemaju kakve su njihove potrebe, jer su previše zaokupirani svojim potrebama da bi primjetili tuđe. I na koncu konca nejasno mi da se netko može pomiriti s tim da ostane negdje a istovremeno da zna da postoji bolje mjesto za nju ili za njega. Nitko tu nije sretan, a sreća je elementarna potreba svakog čovjeka. Stvarno mi je neshvatljiva ta pomirenost sa nezadovoljavajućim stanjima, bilo u braku, poslu, ma u kom odnosu ili relaciji. Tamo gdje mi nije dobro, kažem doviđenja ili zbogom i idem dalje tražim bolje mjesto pod suncem i za sebe a isto tako onima koje napuštam dajem mogućnost da to naprave za sebe. Jer ni onima koji su, recimo to tako, prevareni ne cvjetaju ruže i oni su ne znajući taoci jednog odonsa utemeljenog na lažima i obamanama. I tu se postavlja još jedno pitanje. Što je ljubavnicama i ljubavnicima. Možete li uopće zamisliti ljubavnicu koja nije pogođena očajem, kad tad, od madame Bovary pa do modernih ljubavnica koje se prave da su cool, a nisu i uglavnom ne završe dobro. Preljubnički odnosi su zanimljivi, strastveni, kradeš trenutke, ali kada se skine veo svog tog uzbuđenja i sexualne ovisnosti, što ostane? Ostane brak kao ekonomska jedinka, Ostane jedan tradicionalni oblik društevene organizacije stopljen sa romantičnom ljubavlju negdje van te zajednice, asmiliran sexulanom ovisnošću pema nekom tko nije član iste te zajednice koja je postala upitna. Jer upitno je dali će nešto što počne kao žudnja i romansa potrajati 30 ili 40 godina, kao što je upitno dali čovjek može doneti odluku u datom momentu, obećati nekome nešto i to ispoštovati do kraja života u iskonskom obliku. Deprimirajuće, jer na kraju se sve svodi na pitanje nezadovoljstva. Preljubnik nezadovoljan, jer da je zadovoljan ne bi bio preljubnik, žena nezadovoljna jer osjeća da nešto nije u redu, ne može da ne osjeti, lišena istine i prava na izbor da oprosti ili ne, a ljubavnica lišena svega osim kratkotrajnih izleta do uvijek druge sobe, drugog hotela, ima svega, strasti, ljubavi, romantike ushita i oduševljenja, ali sve na kapaljku. I zaključak na kraju: 7 od 10 brakova su jadne male društveno korisne jedinke, 7 od 10 brakova su ništa do muka i problem održavačima te zajednice, jer previše se očekuje od te jadne male društveno korisne jedinke. Ako je statistika da u 7 od 10 brakova caruje preljub točna, poražavajuća je činjenica koliko to nesretnih ljudi povlači za sobom, bili oni toga svjesni ili ne. Nesretno je njih 7 koji varaju, 7 onih koji su prevareni i 7 onih s kojim ih se vara. Strašno...

si normalna? toliko čitati.

jadna je zemlja po kojoj ti odas.

Ma važno je da se nešto radi i događa, dosada ubija čovjeka. Na kraju sve ispada dobro i sa manje boli.

u tvom životu ne postoje ODLOMCI ?????????

A znaš li ti koliko je teško čitati ovako 'dizajniran' tekst.... Inače, svaka romansa ishlapi najdulje kroz dvije godine. Poslije toga moramo biti 'vjerni' samo zbog zadovoljenja njezine/njegove taštine. Čovjek ima potrebu osjećat se slobodnim iako najčešće tu slobodu zapravo niti ne konzumira. Još,malo mi previše naglašavaš da je muškarac taj koji šara. Istina da muška biologija više trpi u okovu monogamije, no i na ovakvim stranicama se možeš uvjeriti kako i mnoga dama želi malo promjene....

'Ovih dana razmišljam puno o tome što čovjeka natjera na preljub'...nema se tu kaj razmisljati,od razmisljanja nema preljuba

ja ne želim vezu, samo avanturu, ja sam emancipirana :)

problem preljuba će se riješiti uskoro .....čim počnu proizvoditi mobitele s ugrađenim detektorom laži.... i mužić fino dođe doma oko 4 ujutro a ženica fino kaže deder mužiću ispovjedi se mobitelu hahaha