pisala ne pisala

Ovih dana razmišljam puno o tome što čovjeka natjera na preljub. Osim što je to individualni problem (ako se to može nazvati problemom), mislim da to postaje društveno-socijalni problem. Puno se o tome piše, postoje razne teorije od kud potreba da se zadrži samo jedan partner, znači brak bi trebao egzistirati kao monogamna društveno i ekonomski potrebna institucija. U njemu bi gore pomenute jedinke trebale praviti djecu, rintati cijeli život da bi ih postavili na noge, djeca odu kada za to dođe vrijeme, a gore pomenute jedinke umirovljeničke dane (ako ih uopće dožive) provode žaleći za propuštenim. Čitala sam negdje neku statistika da su od 10 žena samo tri sretne u braku, a od muškaraca samo dvojica. Ako znamo da se svaki četvrti brak završi razvodom nije potrebno puno računati da bi se skontalo da odprilike 75% ljudi živi u nesretnim brakovima. Poražavajuća brojka.Prema Lauri Kipnis postoji jednostavno rješenje, potražiti sreću gdje god ju možeš naći, zaboraviti na vjernost jednoj osobi do kraja života. Hmm, tko bi pristao na to, mislim da bi se od 100 brakova dva, najviše tri složili oko toga da je to ok i da brak treba biti otvorena ekonomska zajednica u smislu zajedno se brinu o djecu i kućanstvu, kao socijalna i ekonomska institucija su društveno prihvatljivi, a kao emotivna zajednica dva bića koja su dali zavjete pred oltarom jedno drugome do kraja života, moralno nakaradna i licemjerna. Čitala sam i o ljubavi kod sisavaca, po nekim torijama su žene izmislile monogamiju jer su muškarci željeli ševiti više ženki kako bi svoje sjeme prosipali, valjda radi širenja vrste, a žene su htjele birati čije će sjeme nositi, valjda je od tud i nastala ona "dame biraju". Dok slažem ove redke razmišljam o tome gdje se skrila istina? Veliki sam pobornik istine i iskrenosti, pa tako i kada bih bila supruga nekom suprugu očekivala bih od njega istinu. Kao ravnopravni član zajednice imam pravo znati što drugi član te zajednice radi, koga ljubi, voli, ševi, razmotriti činjenično stanje i onda odlučiti, pomiriti se s tim, uvesti nova pravila u zajednicu ili ju jednostavno prekinuti. To je fer. Sve ostalo je muljaža i blaćenje "svetosti" zavjeta datih u nekom vremenu davno prošlom. Nije grijeh promjeniti se, nije grijeh ni shvatiti ma možeš više i bolje, nije grijeh dobiti krila i letjeti kada ih već imaš. Grijeh je to raditi partneru iza leđa, držati nekog uz sebe forme radi, nitko tu nije sretan. Sve se svodi na to da brak postaje luđačka košulja, ona vezana na leđima, ne samo za one koji bi htjeli poletjeti, odletjeti negdje, nego i za one koji pojma nemaju o tome da njihov partner ili partnerica odavno već leprša oko tuđih gnjezda, ali se zbog straha, srama i ajd, recimo odgovornosti vraća u svoje gnjezdo obaviti bračne dužnosti, ma kakve one bile. Nitko nema pravo ni sebi, a kamoli nekom drugom uskratiti sreću. Preljubnici često znaju reći, ah ono što moj partner ili partnerica ne znaju ni ne boli ih. Isto to neznanje i je najveća laž. Znaju reći i to da oni imaju drugačije potrebe od svog partnera ili partnerice, a pojma nemaju kakve su njihove potrebe, jer su previše zaokupirani svojim potrebama da bi primjetili tuđe. I na koncu konca nejasno mi da se netko može pomiriti s tim da ostane negdje a istovremeno da zna da postoji bolje mjesto za nju ili za njega. Nitko tu nije sretan, a sreća je elementarna potreba svakog čovjeka. Stvarno mi je neshvatljiva ta pomirenost sa nezadovoljavajućim stanjima, bilo u braku, poslu, ma u kom odnosu ili relaciji. Tamo gdje mi nije dobro, kažem doviđenja ili zbogom i idem dalje tražim bolje mjesto pod suncem i za sebe a isto tako onima koje napuštam dajem mogućnost da to naprave za sebe. Jer ni onima koji su, recimo to tako, prevareni ne cvjetaju ruže i oni su ne znajući taoci jednog odonsa utemeljenog na lažima i obamanama. I tu se postavlja još jedno pitanje. Što je ljubavnicama i ljubavnicima. Možete li uopće zamisliti ljubavnicu koja nije pogođena očajem, kad tad, od madame Bovary pa do modernih ljubavnica koje se prave da su cool, a nisu i uglavnom ne završe dobro. Preljubnički odnosi su zanimljivi, strastveni, kradeš trenutke, ali kada se skine veo svog tog uzbuđenja i sexualne ovisnosti, što ostane? Ostane brak kao ekonomska jedinka, Ostane jedan tradicionalni oblik društevene organizacije stopljen sa romantičnom ljubavlju negdje van te zajednice, asmiliran sexulanom ovisnošću pema nekom tko nije član iste te zajednice koja je postala upitna. Jer upitno je dali će nešto što počne kao žudnja i romansa potrajati 30 ili 40 godina, kao što je upitno dali čovjek može doneti odluku u datom momentu, obećati nekome nešto i to ispoštovati do kraja života u iskonskom obliku. Deprimirajuće, jer na kraju se sve svodi na pitanje nezadovoljstva. Preljubnik nezadovoljan, jer da je zadovoljan ne bi bio preljubnik, žena nezadovoljna jer osjeća da nešto nije u redu, ne može da ne osjeti, lišena istine i prava na izbor da oprosti ili ne, a ljubavnica lišena svega osim kratkotrajnih izleta do uvijek druge sobe, drugog hotela, ima svega, strasti, ljubavi, romantike ushita i oduševljenja, ali sve na kapaljku. I zaključak na kraju: 7 od 10 brakova su jadne male društveno korisne jedinke, 7 od 10 brakova su ništa do muka i problem održavačima te zajednice, jer previše se očekuje od te jadne male društveno korisne jedinke. Ako je statistika da u 7 od 10 brakova caruje preljub točna, poražavajuća je činjenica koliko to nesretnih ljudi povlači za sobom, bili oni toga svjesni ili ne. Nesretno je njih 7 koji varaju, 7 onih koji su prevareni i 7 onih s kojim ih se vara. Strašno...

 Za vrijeme PMS, ljetnih vrućina, neispavanosti, iscrpljenosi, bolesti, mjesečnice, neuroze, pisihoze, nesanice, punog mjeseca, sparine, hladnoće, poledice, kiše, snijega, devalvacije, inflacije, krize na bliskom istoku, pada cijene nafte, nogometnog prvenstva i inih sportskih događanja,migrena, alergija, običnih glavobolja, izmišljenih glavobolja, pravila kod žena ne važe...:-))Vidite kako su žene jednostavna bića i kako nam malo treba za sreću, pa potrudite se, jer ako mi žene nismo sretne i zadovoljne, budite uvjereni da nećete biti ni vi. Nezadovoljne žene bi smo mogli strpati u nekoliko kategorija: Imamo žene koje cvile, tzv. cvilidrete, al te mogu plakati, za svaku sitnicu se raspekmeze i tako dolaze do onog što žele. Nadalje imamo žene koje se zatvore i šute, te su opasne. Kod žene koja može šutiti danima nikada ne znaš što smjera, takva žene su i osvetoljubive, šute, šute i čekaju svojih 5 minuta, kada se najmanje nadaš ona udari tamo gdje najviše boli. Zatim imamo žene koje stalno nešto prigovaraju, dosadne su ko proljev, njih još zovu i zujarama ili zunzarama. Ja sam jako protiv bilo kakve agresije prema bilo kome, ali to su žene s kojima se često srećem što kroz posao, što ovako i to su žene kojim treba s vremena na vrijeme opaliti šamar. Onda imamo žene koje lako planu, izviču se i za 3 minute ih prođe, uglavnom su i psihički stabilne i fizički zdrave, brzo i lako se rješavaju stresa,a znamo da je stres uzročnik mnogih psihičkih i fizičkih oboljenja. Onda imamo žene mačke,e takve znam dvije ili tri, e te su ti med i mlijeko, vole tepati i maziti kako svoje partnere tako i tuđe, što više to bolje. I imamo žene flegme, te ama baš ništa ne dira, njima je sve ravno, uglavnom su ljubiteljice sapunica i ljubavnih romana, domaćice i uglavnom imaju više od dvoje djece koji se brinu jedni o drugima.One su vam tak flegmatične da ne osjete ni kad im uđe. Ne mogu se sjetiti sada, ali jamačno ima još koji tip žene na koji sam zaboravila ako se netko sjeti neka napiše, ili ako se ja još sjetim doći ću nadopuniti post. Uzevši sve u obzir, muškarcima i nije baš tako lako kako mi mislimo...
   Sljedeći post ako mi se bude dalo će biti o stvorenjima suprotnog spola, svinjama, konjima, gljivama, etno, metro, gay, nano, seronjama, i davno izumrlim muškarcima...

... Lijepo je biti lijep, ne imati škembu, celulit, surlu, imati čvrste četvorke ili petice, napućene usnice, ali jeli to garancija za sreću? Mislim da nije. Nedavno sam se uvjerila da je ljepota u oku promatrača i da je sadržaj definitvno bitniji od ambalaže, ali to naravno svi znamo, nisam vam ništa novo otkrila s tim. Dakle, nedavno...radim ja termin sa klijentima, muškarac u ranim četrdesetim, solidnog izgleda, pristojan, pametan, ugodan i starija, da ne kažem stara gospođa, sijedi izrast, ma, trebala se pofarbati prije nekoliko mjeseci, krezuba, glas pukao od cigareta, kašlje i škripi joj u prsima, operirani kukovi, teško se kreće, reumatski artritis joj deformirao prste među kojima podrhtava cigareta. Ne moram spominjati naočale s velikom dioprtijom, kapake, podbradak, nadlaktice i cice koje je davno sjebala gravitacija. I tako razgovaram ja sa mojim klijentima, familijariziram se, jel, i napravim katastrofalnu grešku. Obratim se muškarcu, kažem mu: Naš program bi bio jako dobar i koristan i za vašu majku", on me pogleda i kaže: "I za ženu". Ja ga pitam :"A gdje vam je žena"?, još ništa ne kontam,mislim žena na poslu, on veli :Pa to mi je žena", vidno raspižđen. Ja pomislim zemljo otvori se. Ali draga i pametna gospođa kaže: "Ma ništa ne brinite, niste vi prva koja je pomislila da sam mu ja mama". Ne sjećam se da mi je ikada u životu bilo tako neugodno. Ona pita jesam li za kavu, on kaže, neka , sjedni ti ja ću. U prolazu joj štipne naškorani obraz, ona mu se nasmije krezubo, očima punim ljubavi. Bokte, gledao je u nju kao da gleda Merilin. Sve mi to bilo malo perverzno na početku, moram priznati. Ali, brale moj, kako je vrijeme odmicalo, ja shvatim da pred sobom imam ženu punu duha, pametnu i simpatičnu, da se iza stvarno lošeg izgleda što zbog majke prirode koja joj baš nije bila sklona, što zbog invalidnosti krije nasmješen djevojčurak u kasnim padestim. Da u oku ima neku posbenu iskricu koja se rijetko viđa u oku istrošenih i ocvalih žena. Bila sam oduševljena simbiozom dvaju tako različitih likova, rijetko sam viđala takvu kompatibilnost. On ju voli, njemu je prekrasna takva kakva je, oči ne skida s nje i obasipa ju sitnim pažnjama i nakon 15 godina braka. (Oni definitvno spadaju u onih 30%). Ona svakim dahom upija njegovu mladost, on svakim pogledom njenu mudrust, pamet i duhovitost. Što sve žene nisu u stanju napraviti da bi bile ljepše muškom oku, spremne su na rezanje, zatezanje, natezanje, implantiranje, amputiranje, Bože sačuvaj.Ma, mislim, kao da netko tko te voli vidi tu škembu ili male cice, ma ako i vidi ne mari. Isto što meni nije bitno kad nekog volim i ako mi netko svaki dan učini posebnim jel ima koji kg viška ili ne, jeli mu kosa počela napuštati glavu ili ne, i vide li mu se pločice. Ono sve je to lijepo vidjeti. Isto kao kada odeš u dućan i vidiš super ambalažu kutije keksa, lijepo ju je vidjeti, naravno da ćeš kupiti, Otvoriš kekse, pojedeš jedan, oni odvratni, bez okusa, bez boje i mirisa. Pojest ćeš eventualno jedan, ostalo ćeš baciti i sigurno više nikada nećeš kupiti iste te kekse. Ili je bolje kada vidiš Mikado čokoladu (onu s rižom, moju omiljenu), ambalaža ista od kad znam za tu čokoladu, ništa posebno, ali kada ju otvorim slistim ju do kraja i uvijek bih još i svaki put kada kupujem čokoladu kupim Mikado. Slično je i sa ljudima, neke ljude, ma kako oni izgledali biste "slistili" do kraja, svaki dan bi se družili s njima i uživali u feelingu, dok neke druge ma kako zanosno izgledali zaobilazite u širokom luku kao neukusne, skupe kekse na polici dućana, koje ste probali samo jednom i nikada više...

što je ljubomora? Jeli to samo strah od gubitka voljene osobe, odraz nesigurnosti u sebe, pratnera i vezu? Nije ljubomora uvijek nužno vezana uz ljubav. Ne znam ima li različitih vrsta ljubomore ili je ljubomora uvijek vezana uz ljubav, a ostalo je zavist? Nije ni bitno, bar ne za ovaj post jer ovdje je riječ o ljubomori vezanoj uz ljubav. Ljubomora je nesumnjivo jedan osjećaj koji je izvor najstrašnijih nepravdi i najprostačkijih postupaka. Netko je rekao da je ljubomoran muškarac moralni idiot, ali ljubomorna žena je gora i opasnija od najotrovnije zmije. Što sve žene nisu radile zbog ljubomore, ajme majko moja...Recimo Hera, grčka božica, zaštitnica braka, bila je oličenje destruktivnog i morbidnog ponašanja uzrokovanog ljubomorom. Nije da joj Zeus nije davao povoda, ali ubijati njegove ljubavnice i vanbračnu djecu je ipak pretjerano.U današnjem suvremenom društvu, ljubomora se tumači na drugačiji i kompleksniji način. Psiholozi objašnjavaju mnoge zablude koje vladaju u određenim populacijama ili kod pojedinaca. Osnovno je, da se ljubomora kao oblik destruktivnijeg ponašanja u najtežoj kategoriji, ne može više vezati uz određeni spol, tj. za žene. Naravno, žene i muškarci samo različito reagiraju i izražvaju svoje osjećaje, ali to vrijedii i za sva ostala emotivna stanja ili raspoloženja kroz koja prolaze. Ne može spolna pripadnost određivati jačinu izraženosti nečije ljubomore, nego na to utjecaj imaju i genetika, struktura osobnosti, mentalno stanje i zdravlje, obrazovni nivo, socijalna svijest, okruženje. Nezavisno od toga da li postoji razlog za ljubomoru ili ne, ona nikada ne može biti bezazlena. Izražravanje ljubomore uvijek dovodi do određenih neugodnosti, koje se mogu riješiti, završiti ili progresivno napredovati do različitih faza kulminacije koje u svom epilogu donose i teže posljedice. Bilo kako bilo, ne vjerujem da postoje osobe kojima je taj osjećaj, osjećaj ljubomore stran. Bolesna ljubomora je užasan feeling, ne znaš za koga gori, za osobu koja je ljubomorna, osobu na koju je ljubomorna ili osobu zbog koje je ljubomorna. To je patološko stanje, znači trebala bi se lječiti. No opet, istina je i da je ljubomora, ako dolazi u sasvim malom pakovanju, svojevrsni "začin" ljubavi. A kada je riječ o začinu bilo koje vrste, vrijedi staro pravilo: u maloj će količini od nečega bezličnog i bljutavog napraviti izvor aromatičnog užitka, a u velikoj će količini uništiti svaki užitak. Bila sam svjedokom i sudionik čak, na neki način, mnogih ljubomornih ispada, špijuniranja, njuškanja, podlih trikova, gledala sam kako se muči ljubav dok ne nestane zauvijek, kako pucaju posljednje tanašne niti ljubavi i dovode do točke koju ljubomora pokušava spriječiti, a to je točka gdje ljubav puca, gdje nestaje poštovanje i prijateljstvo.Ljubomora je zaista loše sredstvo da se ljubav sačuva i osigura za sva vremena, ali je sasvim sigurno sredstvo za uništenje samopouzdanja i samopoštovanja. Jer ljubomorni ljudi, kao narkomani, padaju na najniži stupanj ljestvice i na kraju izazivaju samo odvratnost i prezir. Naravno ako su jako, bolesno ljubomorni. Ali malo ljubomore ne smeta. Kao što rekoh u malim količinama je začin, može djelovati i kao afrodizijak, može biti i simpatično ili kako kaže japanska poslovica, ljubomora može biti duša ljubavi, ali isto tako može biti i otrov i poništiti sve lijepo i obezvrijediti sve ono što je nekada nešto i vrijedilo...

     Godinama krstarim po chatovima. Nikoć sam bila redovita i na iskrici, doduše sada sve manje chatam, više blogam. Zapravo ni ne blogam nešto posebno jer nemam baš viška vremena za chat. Kako mi se spojilo puno dana bolovanja i godišnjeg odmora vratih se...ma nebitno.
   Čitam blogove ljudi koje poznajem i onih koje sam mislila da poznajem. Chatovi, blogovi, poruke, net je definitivno odličan medij za biti ono što nisi a želiš biti, za privlačiti pažnju na sebe izmišljotinama i glupostima koje moge popušiti jedino očajnici slični tebi u situaciji sličnoj tvojoj.
Ovo definitivno čovjeku promjeni život. Koliko god mi sami sebe uvjeravali da je to samo zabava, trošenje viška vremena i Bog zna što već ne, nitko ovdje nije bez razloga. Većini je ovo terapija za tko bi znao što, ako je neka je neka je, lečite se ljudi.
   Zapravo sam htjela napisati kako Iskrica (ili neki drugi sličan site) može promjeniti život čovjeku. Netko nekog sretne, zaljubi se, ožene se, dobiju dijete pa se razhebu, netko se s nekim sretne pa vidi da to nije to slike pa dobije čekićem po glavi, netko nekome postane tako dobar "prijatelj" pa mu posudi pare ili mu bude jamac za stambeni kredit, meni se nije dogodilo ništa slično. Meni se dogodilo da mi je On ušao u život, preokrenuo ga naopačke, da sam voljela kao nikad do tad i da se to razhebalo. Bila sam dugo tužna, izgubljena, šta je je. Te dvije godine koje sam provela s njim su mi bile najteže u životu, puno gubitaka, osobnih, puno nesreće, sve je on to pošteno odgulio samnom, bio uz mene. Tu mu nemam što zamjeriti. Zapravo mu sada ništa ni ne zamjeram, dapače. Od kada ne volim njega volim sebe. Od kada ne brinem o njemu, brinem o sebi, od kada ne uživam u njemu, uživam u sebi i sve mi je nekako krenulo.
   Ugl. htjedoh reći da ovog može ispasti puno sranja, ali i puno dobrih, važnih momenata. Slučajnosti ne postoje, nisam slučajno došla na Iskricu, nisam slučajno prošla sve od ushita do dubokog dreka ovdje da bih na kraju balade konačno postala ono što sam uvijek željela biti. Ne kažem da ga ne bih nokautirala da ga sretnem ali iato tako ne mogu mu ne reći HVALA za sve što si me naučio o samoj sebi.
    Eto ljudi, chatajte, jebite se, plačite, razjebite se, tko zna što sve dobro može iz toga ispasti...dakako, čuvajte se čekića i inog hladnog i vatrenog oružja:)))