pisala ne pisala

... Lijepo je biti lijep, ne imati škembu, celulit, surlu, imati čvrste četvorke ili petice, napućene usnice, ali jeli to garancija za sreću? Mislim da nije. Nedavno sam se uvjerila da je ljepota u oku promatrača i da je sadržaj definitvno bitniji od ambalaže, ali to naravno svi znamo, nisam vam ništa novo otkrila s tim. Dakle, nedavno...radim ja termin sa klijentima, muškarac u ranim četrdesetim, solidnog izgleda, pristojan, pametan, ugodan i starija, da ne kažem stara gospođa, sijedi izrast, ma, trebala se pofarbati prije nekoliko mjeseci, krezuba, glas pukao od cigareta, kašlje i škripi joj u prsima, operirani kukovi, teško se kreće, reumatski artritis joj deformirao prste među kojima podrhtava cigareta. Ne moram spominjati naočale s velikom dioprtijom, kapake, podbradak, nadlaktice i cice koje je davno sjebala gravitacija. I tako razgovaram ja sa mojim klijentima, familijariziram se, jel, i napravim katastrofalnu grešku. Obratim se muškarcu, kažem mu: Naš program bi bio jako dobar i koristan i za vašu majku", on me pogleda i kaže: "I za ženu". Ja ga pitam :"A gdje vam je žena"?, još ništa ne kontam,mislim žena na poslu, on veli :Pa to mi je žena", vidno raspižđen. Ja pomislim zemljo otvori se. Ali draga i pametna gospođa kaže: "Ma ništa ne brinite, niste vi prva koja je pomislila da sam mu ja mama". Ne sjećam se da mi je ikada u životu bilo tako neugodno. Ona pita jesam li za kavu, on kaže, neka , sjedni ti ja ću. U prolazu joj štipne naškorani obraz, ona mu se nasmije krezubo, očima punim ljubavi. Bokte, gledao je u nju kao da gleda Merilin. Sve mi to bilo malo perverzno na početku, moram priznati. Ali, brale moj, kako je vrijeme odmicalo, ja shvatim da pred sobom imam ženu punu duha, pametnu i simpatičnu, da se iza stvarno lošeg izgleda što zbog majke prirode koja joj baš nije bila sklona, što zbog invalidnosti krije nasmješen djevojčurak u kasnim padestim. Da u oku ima neku posbenu iskricu koja se rijetko viđa u oku istrošenih i ocvalih žena. Bila sam oduševljena simbiozom dvaju tako različitih likova, rijetko sam viđala takvu kompatibilnost. On ju voli, njemu je prekrasna takva kakva je, oči ne skida s nje i obasipa ju sitnim pažnjama i nakon 15 godina braka. (Oni definitvno spadaju u onih 30%). Ona svakim dahom upija njegovu mladost, on svakim pogledom njenu mudrust, pamet i duhovitost. Što sve žene nisu u stanju napraviti da bi bile ljepše muškom oku, spremne su na rezanje, zatezanje, natezanje, implantiranje, amputiranje, Bože sačuvaj.Ma, mislim, kao da netko tko te voli vidi tu škembu ili male cice, ma ako i vidi ne mari. Isto što meni nije bitno kad nekog volim i ako mi netko svaki dan učini posebnim jel ima koji kg viška ili ne, jeli mu kosa počela napuštati glavu ili ne, i vide li mu se pločice. Ono sve je to lijepo vidjeti. Isto kao kada odeš u dućan i vidiš super ambalažu kutije keksa, lijepo ju je vidjeti, naravno da ćeš kupiti, Otvoriš kekse, pojedeš jedan, oni odvratni, bez okusa, bez boje i mirisa. Pojest ćeš eventualno jedan, ostalo ćeš baciti i sigurno više nikada nećeš kupiti iste te kekse. Ili je bolje kada vidiš Mikado čokoladu (onu s rižom, moju omiljenu), ambalaža ista od kad znam za tu čokoladu, ništa posebno, ali kada ju otvorim slistim ju do kraja i uvijek bih još i svaki put kada kupujem čokoladu kupim Mikado. Slično je i sa ljudima, neke ljude, ma kako oni izgledali biste "slistili" do kraja, svaki dan bi se družili s njima i uživali u feelingu, dok neke druge ma kako zanosno izgledali zaobilazite u širokom luku kao neukusne, skupe kekse na polici dućana, koje ste probali samo jednom i nikada više...

da istina je....to moj muž meni stalno govori da ga ne smeta moja škemba :) hahaha voli moju sreću a ne moju ambalažu...( mi smo u onih 30% ) :)

:))))))jebeš škembu,ona će nam narasti kad tad:)))

baš tak.

'skupe kekse na polici dućana, koje ste probali samo jednom i nikada više'...mijenjam naljepnice sa cijenama u ducanu pa se ponekad zbunim,kada ne ukradem jer to je ono sto vole mladi pa se tjesim da postoji u meni bar nesto od toga,dve cinjenice za lakse shvacenje