pisala ne pisala

     Godinama krstarim po chatovima. Nikoć sam bila redovita i na iskrici, doduše sada sve manje chatam, više blogam. Zapravo ni ne blogam nešto posebno jer nemam baš viška vremena za chat. Kako mi se spojilo puno dana bolovanja i godišnjeg odmora vratih se...ma nebitno.
   Čitam blogove ljudi koje poznajem i onih koje sam mislila da poznajem. Chatovi, blogovi, poruke, net je definitivno odličan medij za biti ono što nisi a želiš biti, za privlačiti pažnju na sebe izmišljotinama i glupostima koje moge popušiti jedino očajnici slični tebi u situaciji sličnoj tvojoj.
Ovo definitivno čovjeku promjeni život. Koliko god mi sami sebe uvjeravali da je to samo zabava, trošenje viška vremena i Bog zna što već ne, nitko ovdje nije bez razloga. Većini je ovo terapija za tko bi znao što, ako je neka je neka je, lečite se ljudi.
   Zapravo sam htjela napisati kako Iskrica (ili neki drugi sličan site) može promjeniti život čovjeku. Netko nekog sretne, zaljubi se, ožene se, dobiju dijete pa se razhebu, netko se s nekim sretne pa vidi da to nije to slike pa dobije čekićem po glavi, netko nekome postane tako dobar "prijatelj" pa mu posudi pare ili mu bude jamac za stambeni kredit, meni se nije dogodilo ništa slično. Meni se dogodilo da mi je On ušao u život, preokrenuo ga naopačke, da sam voljela kao nikad do tad i da se to razhebalo. Bila sam dugo tužna, izgubljena, šta je je. Te dvije godine koje sam provela s njim su mi bile najteže u životu, puno gubitaka, osobnih, puno nesreće, sve je on to pošteno odgulio samnom, bio uz mene. Tu mu nemam što zamjeriti. Zapravo mu sada ništa ni ne zamjeram, dapače. Od kada ne volim njega volim sebe. Od kada ne brinem o njemu, brinem o sebi, od kada ne uživam u njemu, uživam u sebi i sve mi je nekako krenulo.
   Ugl. htjedoh reći da ovog može ispasti puno sranja, ali i puno dobrih, važnih momenata. Slučajnosti ne postoje, nisam slučajno došla na Iskricu, nisam slučajno prošla sve od ushita do dubokog dreka ovdje da bih na kraju balade konačno postala ono što sam uvijek željela biti. Ne kažem da ga ne bih nokautirala da ga sretnem ali iato tako ne mogu mu ne reći HVALA za sve što si me naučio o samoj sebi.
    Eto ljudi, chatajte, jebite se, plačite, razjebite se, tko zna što sve dobro može iz toga ispasti...dakako, čuvajte se čekića i inog hladnog i vatrenog oružja:)))

bravo!

iskrica je uvijek nekome isprika za sladunjave srcedrapateljne bljuzgarije

Opa!Potpisujem!

ma svaka čast tebi....:)))bravo!

Bila si redvita na Iskrici? A što je sada? Menopauza?

ti si ona žena iz ilice iz novina? ne kužim inače

Svaka čast svakome tko ima muda upustiti se u tako nešto. Ne bih više a-a, hvala lijepo:-)))

Ajme ne daj Bože da sam ona žena iz novina, nije baš do čekića došlo:-)))

Od roda sam onih Azra koje umiru kad ljube

znatiželja ja deknula zeca, na vlastitoj koži, valjda inače ne shvaća, no lijepo je da si se oglasila, pa kom opanci tom i đeri, stara narodna

mjesečarka , a nije ti draža ona stara oš neš bangladeš :DDDD

ak ti kažeš da je bangladeš, bilivim, nekak mala kvga mi se činila

pa kam si ti gledala

nema dobra,zlo i naopako:)))...

Pisala, ne pisala...njoj vrijeme prolazi...mislim pjesmi...jer, ja pjevam tek da mi prodje vrijeme, aha...

Na svu sreću sve prolazi i izmjenjuje se...aj zamisli da je sve neprolazno , fuj

pridruzujem se tvojim zeljama...haha...laku noc