Život

Život.....
vrlo dinamična i zanimljiva stvar :)
kako li se samo poigrava s nama.
Zanimljivo je da jedan dio mladosti tražimo osobu sličnu nama, osobu koja nam odgovara i s kojom bi
htjeli provesti ostatak života u ljubavi, toleranciji, razumjevanju, pažnji.......
I nađemo ju, više ili manje kompatibilnu, no..... vrlo sličnu onome što želimo i odlučimo se na
vjernost do groba(?)!
I sve u početku bude idilično, ljubimo se i volimo, vodimo ljubav, dobijemo djecu, no........
jesmo li uistinu primjetili, shvatili i spremni živjeti sa svakom i najmanjom manom partnera?!
Slike počnu naglo bljediti, ljubav nestaje zadnjim plamom dogorene svijeće i postanemo prijatelji.
Život i običaji prelaze u rutinu i monotoniju. I tada, ako oboje partnera ne posjeduju snagu da
od zaborava otrgnu mali dio ljepih stvari koje su krasile početak zajedničkog života nastaju
problemi, javlja se nezadovoljstvo koje rezultira svađama i kojekakvim neželjenim stvarima.
Zar tako mora biti?!
Možda i ne mora, ali nažalost u velikoj većini slučajeva to se dogodi.
Tempo života postaje sve brži, sve manje vremena imamo za sitna osobna zadovoljstva, svi se trudimo živjeti bolje radeći ko robovi a na kraju ispadne da živimo još gore!
Moderno smo mi društvo tvrdi većina ljudi, a iza krinke tolerancije i modernosti skriva se
najprimitivniji oblik malograđanštine gdje svatko gleda kako bi podmetnuo drugome, nije važno jel
susjed ili brat, svi se pozivaju na neki lažni moral i taj isti usko vezuju uz pojam crkve i
pobožnosti. Unaprijed su osuđeni kao nemoralni oni koji na drugim mjestima traže ono što nemaju u
braku, što ne dobivaju od bračnog partnera a trebali bi. Oni su nemoralne osobe?!
Moral i crkva...... uistinu mi uz ta dva pojma ne ide znak jednakosti!
Čistimo smeče ispred susjedovih vrata dok svoje ne vidimo!
I tada, odjednom i od niotkud, pojavi se osoba koja nam udahne malo svježeg zraka, koja nas
podsjeti kako je lijepo opet se od srca smijati, iskreno pričati, sanjivo gledati na obzor i
skidati zvijezde s neba!
Vrati nam ono malo života koji se skrio negdje između vreve gradskog asfalta i hladnih plahti
bračnog kreveta, vrati nas u prošlost a vodi u budućnost.
Zar je to loše?!
Trebamo li se nekome opravdavati zbog toga?!
Trebamo li prihvatiti priliku, ili joj okrenuti leđa i nastaviti po šabloni?!
Ja sam svoje prilike iskoristio, i opet bih da mi se ukaže prilika, a Vi?!

I ja sam svoju priliku odlučila iskoristiti....i koristim ju:-))

e ovo mi je jos zanimljivije,ali ja sm u prednosti:) zbog svoje gluposti nikad nisam stigla se toliko zajeeee i udati prerano,BIT CE DA ME GORE NEGDJE NETKO CUVA...DA TO JE SIGURNO...
Covjek u zivotu treba znati sto zeli,sto ocekuje...
I PO STOTI PUT PONAVLJAM NE PRIVLACE SE SUPROTNOSTI VEC SE SPAJAJU ONI KOJI SU SI SLICNI...po razmisljanju..po zeljama i po svemu ostalom...jednom sam i rekla da je u krevetu ponekad puno bolje spavati sam nego SPAVATI PORED NEKOGA KOGA NE OSJECAS PORED SEBE...ta hladnoca ubija vise od icega...
jednom sam probala i zakljucila ako ne mogu imati ono sto ja zelim,ono neko savrsenstvo odnosa sto je u mojoj glavi NECU IMATI NISTA
jer nisam tip osobe koja moze biti hladna
mene bi ubila cinjenica da sam pored nekoga tko ne zna tko sam i sto sam...
JEEEEEEE BBBBBBBI
GA JEDNOM SE ZIVI
I TO TREBA ISKORISTITI
SVAKI DAN JE NOVI DAN
I SVE JE CRNO OKO NAS ONOLIKO KOLIKO MI SAMI TOME DAJEMO PAZNJU!!!!!!!!
ZATO NISTA NIJE U KURCU AKO MI TO NE ZELIMO DA BUDE TAKO!!!
MISLI
P
O
Z
I
T
I
V
N
O


i nemoj vise pisati ovako koma...tuzne stvari...jer bolje da nestane ta inspiracija i zaokupira te zivot necim ljepsim
pali:)
barem je upalilo kod mene
.......
i ja se raspisalaaaaa:))