mali otpad

ali tko i gdje odlazi? jer ako odavde odlazi, negdje i dolazi, a u međuvremenu putuje. odlazi jedna cura koja uvijek odlazi. ali zemlja se vrti, a ona putuje. možda iz perspektive mjeseca dakle ona stoji u mjestu, a ja sam tu i odlazim od nje? onda bi ja bio taj koji uvijek odlazi. onda sam ja faca. sad bi se prijavio na radnu akciju i ljubio sliku druga tita. on je dolazio na važne sastanke u bijelom odijelu. ako večeras putujem možda bi i ja trebao obući bijelo odjelo? no belo odelo se lako zaprlja, a ne želim ujutro ustat iz kreveta s blatnjavim nogavicama. ima li muzike u liniji? eto nema pa bubnjam po plastičnom stolu koji se drma u ritmu drmeša i planiram sutrašnje gradske kave u glavi. kafice u centru su važne jer tamo svi prolaze i negdje odlaze. i to jako važno. gledam, gledaš. slušam, prisluškujem. čujem da je u nedjelju dobar koncert. i nema karata. a ja ih imam preko veze. osjećaš se zadovoljno. jedeš kolač. izazivaš zavist. i opet se osjećaš zadovoljno. tu nikoga ne znaš, ovo je velik grad. "kaj ima?",dovikuje netko s pramca. bježim na more. i ne kupam se jer osjećam da je more stvoreno za ribe. riba nema. ima sunca. ima stijena i na njoj peder. visi mu pimpek. možda onda ipak nije peder? ili ja nisam njegov tip? a gdje su žene, pitam se i češkam jaja. čitam novog huntingtona i razmišljam o distinkciji osobnog i javnog. i tko uopće zna odgovore na sva ta neka pitanja?