Ptice umiru pjevajući...
Prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo jednom u svom životu. Ljepše nego bilo koji drugi stvor na ovoj zemlji! Od trenutka kada napusti gnjezdo ta ptica traži trnovito drvo, i nema mira dok ga ne nađe. Uvuće se među njegove divlje isprepletene grane, i, pjevajući nabode svoje tijelo na najduži i najoštriji trn.
Dok umire, njena bol prerasta u pjesmu, daleko ljepšu od pjesme slavuja ili ševe. Cijena te predivne pjesme je život, ali čitav svijet zastaje da sluša, a Bog na nebu se osmjehuje. Jer ono najbolje što postoji možeš dobiti samo pod cijenu velike boli!...
ILI BAREM TAKO KAŽE LEGENDA
Ptica sa trnom u grudima pokorava se nekom nepromjenjivom zakonu: on je tjera da se nabode na trn i umre pjevajući. U trenutku kad joj trn prodre u grudi, ona nije svijesna da joj nosi smrt; jednostavno pjeva, i pjeva dok u njoj ima snage za posljednji pjev. Mi međutim, kad zabijemo sebi trn u grudi, mi znamo! Razumijemo! A ipak to činimo...
03.03.2004. u 23:45 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Totalno znam taj problem... prihvati činjenicu, uvijek će boljeti, ali se s vremenom navikneš i pocne manje....
Autor: Taraneh | 03.03.2004. u 23:57 | opcije
"Slavuj i ruza" najljubavnija prica, i sad me rasplace
Autor: VandaVampirica | 04.03.2004. u 1:07 | opcije
Ovo kaj ste vi cure ovdje napisale izgleda mi malo onako mazohistički. Kao da pomalo uživate u boli koju vam (pretpostavljam vaši dragi) nanose. A to, zapravo, i nije čudno jer nam jaki osjećaji omogućavaju da se osjetimo živima!!!!
Autor: primemover | 04.03.2004. u 2:42 | opcije
serija je bila odlična 80-ih godina 20.stoljeća :)
Autor: shadow-of-soul | 04.03.2004. u 6:31 | opcije