A samo sam htjela inspiraciju, ništa strasno ne bih...eh
Iz dubine u još veću dubinu. Roniti, ne i potonuti. Upoznati nepoznati svijet dok ne postane dio tebe. Ali...držati se za nešto. Između svih pokušaja pronaći način da pustiš ono za što si se cijeli život držao/la (lala) i uhvatiti se za nešto drugo što će ti omogućiti da i dalje nesmetano roniš, ali bez straha da se nećeš moći vratiti, bez potrebe da se osvrćeš i propustiš možda neki nevjerojatno lijepi prizor, jer duboko, ali duboko u sebi, znaš da, ne da se čvrsto držiš za taj svoj oslonac, nego da je taj oslonac pored tebe, isto tako kao kao što je i tamo na obali.
U biti balansiramo, i to na tankoj žici, između stvari, ali ne možemo se istovremeno držati za više stvari odjednom jer tada ne vidimo (niti osjetimo) više ništa oko sebe nego smo u začaranom krugu u kojem u biti vidimo samo sebe.
Pozdrav i laku noc.
27.04.2007. u 23:07 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar