Reality update

Ne smiješ biti iskren. Jer kad jesi...nema ništa iza. Istina je ono krajnje. I čemu dalje težiti? Iza toga nema ništa. Kreće novi krug. Pogodi gdje i kako...ako možeš podnijeti.

Uopce nisam popularna ovdje. :)
Dakle, o cemu cemo...o cemu cu? Nikada nisam srela osobu sa kojom se u potpunosti slažem. A nikada nisam ni prisiljavala nekoga da se složi sa mnom. Zasto sam ja uopce bitna onda? i nisam.
...I tada se postaje bitan.

Svi vole dobivati. Neki daju zato da bi dobili. Neki samo uzimaju.
Mrzim kapitalizam i glupo zapadnjacko drustvo koje ne prepoznaje vlastiti primitivizam. Ne znam vise koji k. da napravim.
Cijenim vase uredske stolice i slobodno vrijeme koje koristite da biste jos uzeli. Odmorite se danas ono, posteno. Ne znam gdje bi svijet bio bez vas.
Neki rade neprestano, samo ih ne vidite.

Iz dubine u još veću dubinu. Roniti, ne i potonuti. Upoznati nepoznati svijet dok ne postane dio tebe. Ali...držati se za nešto. Između svih pokušaja pronaći način da pustiš ono za što si se cijeli život držao/la (lala) i uhvatiti se za nešto drugo što će ti omogućiti da i dalje nesmetano roniš, ali bez straha da se nećeš moći vratiti, bez potrebe da se osvrćeš i propustiš možda neki nevjerojatno lijepi prizor, jer duboko, ali duboko u sebi, znaš da, ne da se čvrsto držiš za taj svoj oslonac, nego da je taj oslonac pored tebe, isto tako kao kao što je i tamo na obali.
U biti balansiramo, i to na tankoj žici, između stvari, ali ne možemo se istovremeno držati za više stvari odjednom jer tada ne vidimo (niti osjetimo) više ništa oko sebe nego smo u začaranom krugu u kojem u biti vidimo samo sebe.
Pozdrav i laku noc. 

Zivis neki svoj normalni zivot, tu i tamo procitas neku knjigu ili ti neki clanak zapne za oko, razmislis o tome, mozda ti i promijeni zivot, mozda te samo skrene na neki...cilj. Ili negdje u meni postoji i bolja verzija te recenice.
A blog!! Pretvara se u pop-up. Potrudit cu se malo vise.

Reci to. Ako nemas...otplesi kroz trenutak kao da si samo jedan...među mnogima, ali...drzis ritam. Kao dijelic. Kao djetlic. Dok ti perje ne zasja, dok se ne pokazu boje, dok ne izadje sunce.
Sunce.

Već nekoliko puta imam tako neku bajnu ideju o cemu cu pisati i onda moram dati taj vrazji naslov koji me izbaci iz svega.
A mislim ipak moram nastaviti. Ne znam zasto, zapravo...Samo da dajem druga imena ili opis necemu sto je vec odavno tu. Proganja me jedna rijec: banalno. Pitam se zasto :)
Ali u svoju obranu cu reci, i njemu i svima: Keep it simple.
Zasto? Zbog secera. Znate...slatko...