Misli

Ponekad dirke klavira bude sjetu u meni. Ponekad nisam sama, samo sam usamljena. Ponekad poželim nekoga držati za ruku. Ponekad… ali samo ponekad, zatvorim oči i sanjam. Sanjam… njega… ne znajući boju njegovih očiju, niti ljepotu njegova osmjeha. I on… moj neznani junak, budi u meni osjećaj ugode. Pa i onda kad napokon otvorim oči. Ponekad… ali samo ponekad, poželim sve promijeniti i biti sretna.

Uzmi sintisajzer,tisi je i ugodniji za uho susedima:)

Ima neka teorija koja kaze da su ljudi uvijek jednako sretni, bez obzira kako zivjeli i sto imali...uz neka oscilirajuca razdoblja, svatko ima neku svoju konstantu srece, koja uglavnom ovisi samo o kemiji u glavi.

Uglavnom, ako nisi sretna sad, neces nikad ni biti :)

..a zbog čega ne želiš biti sretna , poduzmi nešto , probudi se , otvori oči....