Mali Bog
Konstruktivni napori da zaspem sinoć su urodili plodom. Sad otvaram balkonska vrata i podnevno sunce, kombinirano s dječjom grajom, kaže mi da se grad opet vucara u svoj svojoj zagrebačkoj nervozi. Prinošenje žrtve u duši u lokalnoj pošti ipak previše je za mene, odlažem zato račune za sutra i primjećujem da danak u zdravlju psihe okružene tijelima penzića na umoru u raspršenom redu tek potiče me na cigaretu. Babe s debelim guzicama nalijevo, stričeki bez zubi u sredini, a psi i djeca čuvaju stražu kod frizerskog salona preko puta, zato kuham kavu. Zato kuham kavu i dodajem mlijeko. Listam Dylan Doga. Čekam telefonski poziv. Ufuran u kasno zagrebačko jutro nezasitno uvlačim dim. Željan za ljenčarenje iskoristit slobodan dan osjećam se svemoguće, svaki pokret je nepotreban jer plodovi kulture preko televizije sigurno će doć i do moje kuće. Poput malog boga, poput malog boga zaključujem da problemi u svijetu su samo babaroga. Zato neopran idem van, s čokoladom među zubima konstruktivno dekonstruiram slobodan dan.
16.04.2007. u 12:36 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar