Džoint
Iscrpljeni djelatnici i svježe zaglupljeni učenici piskaraju i predočavaju se osrednjoj javnosti. Djela su im umjereno nezrela i posve samozadovoljno osobna, što uveseljava i nas druge egocentrike i potiče nas da bez osjećaja krivice sutra ujutro popravimo frizure jer na intelektualno-duhovnom planu večeras zrelo dijelimo osjećaje i stječemo nove vizure. Za posebne nas sigurno ima poseban netko, uostalom na televiziji kažu da je tako. Možda još budem i faca, uostalom s dugom kosom i intelektualnom bradicom već sad idol sam nekim kumicama s placa. A u predahu večeras, eh, nije loša ideja smotat džoint tu pred zgradom na Savi, možda naleti disfunkcionalna susjeda s trećeg kata pa ćemo pričat o manijakalno-depresivnom predsjedniku kućnog savjeta. Taj se sav u smeđoj boji govna vratio iz rata, al još je spreman da proguta srpsku neman. Zašto stabla po noći nemaju boju? Jesu li još zelena? Plaši me ovaj dezodorans, on je sigurno plavi i bijelim slovima na njemu piše "Nivea", još stoji da je za prave muškarce. Jbga, pokušavam ga iskontrolirat da šprica u pravom smjeru al u navali želje za samopoboljšanjem nemam mjeru.
16.04.2007. u 0:02 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar