don't even bother

u posljednje vrijeme dosta izlazim,i,sukladno tome(čak i protiv svoje volje),upoznajem sve više i više ljudi_starije,mlađe,ekipu svojih godina_i što je najgore,ponašaju se praktički isto.naravno,ovisno o stupnju obrazovanja i okolini iz koje potječu,ali,kad se ti faktori poklope,razgovor postane toliko predvidljiv i dosadan,da jedino možeš ili prošetati ili otići doma.
savršeno su se pokorili zakonima svoje kategorije,i svaki pojedinac može poslužiti kao predstavnik skupine u kojoj se nalazi_upoznao sam samo nekoliko ljudi koji su probili barijeru,koji su svjesno odlučili učiniti više i izdvojiti se iz grupe(doduše,nakon toga najčešće ne pripadaju nigdje,pa ih se kao takve i tretira),ili su se jednostavno kao takvi rodili.
ljudi se ponašaju...neshvatljivo,barem meni.sve shvaćaju doslovno_bez razmišljanja,odmah traže vezu sa sobom u tuđim riječima_kad netko želi nešto naći,makar morao izvrnuti značenje,će to i pronaći.
kako utjecati na to?nikako,pretpostavljam_pokriti uši i oči,jer obračunavati se/raspravljati sa svima o onome što je rečeno,definitivno nema smisla.