Posveta udarništvu II - Mumijina kletva
Vrile Kukurijek zvani Vrutak, prokleti šampion biljarskog kluba na Uzbrdici, kod tetkine grabe, ispod nadstrješnice plitkog gnoma, sijevao je vatru iz čela, likujući. Ta, jednom se u životu umire!
"JEDNOĆ SE UMIRE JEBO OCU SISE!" - vikao je Vrutak već iznemogao od alkohola i krasnih djevi što ga čerupaše, ne ostavivši mu u zadnjih dva sata niti minutu vremena da barem odiše. Vrile Kukurijek slavio je, naime, svoju smrt. Jestes. Vrile je umirao (i to noćas, kako su mu rekli, i to permanentno) i živo ga je bolio kurac. Iz tog jednostavnog razloga odlučio se zabaviti kao konj na umoru. Što je u biti i bio. Heh. Sad, pička mu strinina, pitate se, jebo ga bog, vidiš ti drkeca Svinjskog, kako će od ovog sranja izvući izdrk-poluzanimljivu pritčicu tkoja tbi tme tzadrtžala itspred, a botgme vitše na tekstu, to jest, htjedoh reći: jebo ga bog (isto kao u prvoj verziji; bog i jebanje su univerzalni pojmovi) kako će kreten učiniti zanimljivim ovo tekstualno govno ako tema će mu biti (dašak Yode) konj koji kopni? Heh. Da vam jebeno budem iskren, nemam izdrk-pojma. Jok. Naime (jebem si naime), ne znam. Da tako je. ALI! Vrutak je bio najbrži konj u generaciji! EHEJ! To JE neki kurac! U biti, jebe mi se živo za Vrileta. Jebo mu ja mater. E, ajmo se zajebavat bolje. Đe radiš? Nemoj srat! Neb ja kod tog idiota radio, jok. Jebo mu ja mater. Kolko te plaća? Sereš! Pa jab mu majku u kavez s tetrijebima bacijo! E, ak neb, tu me rež! Kurac nije loš! Lako se njemu zajebavat. Jebeni robovlasnik... E, to ti je dobra ideja. MA DAJ OTKAZ; KO GA JEBE! MA I ŽENU! Ko da je bolja, ih... Ja bijesan? JA bijesan? Nemoj srat. Kad? Onda? Ma nikad nisam ni bio bjesan! Kak to misliš "ispuštam slova"?! Nepismen? Znaš, nis mi se nikad sviđala. Ko da mi je i stalo da se ja teb sviđam... Ja da se ljutim? JA? Nema šanse. Evo, dać ti ovu sikiricu u znak pomirbe. Kak to misliš "prijetim"? Gluposti. Ma volim te. De stan tam kraj one šljive. Ne, neć te gađat sikirom koji ti kurac? Har har. E, da tu, tu. Malo niže. E, tu, da. Da bi riječ reko.
Josip Reptilović Svinjski
Iz zbirke "Ultrabljitz III" - najkraće novele svijeta,
Jot Er Industrijsko Meso (pseudonim),
centar za urbanizaciju i eksiranje 1866., Wroclaw.
12.04.2007. u 23:25 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar