tuga
Čarobno moje...sada me još više boli...al vjerujem ne više nego Tebe...pokušaj biti svoja...a ne tuđa...naša ljubav ne umire, a Tvoja u njoj vječito traje...pusa Ti i Zagrljaj snažni
10.04.2007. u 14:53 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Ispod mojih vjeđa
teče voda,
slana suza mi pobudila osjetila!
Ne vidi mi zjena svjetla,
pod vjeđu se skrile riječi umorne!
Tek što niknulo je vedro jutro,
smračio se dan!
Gdje da skrijem sad ove
smjelosti srca moga,
koji da naglasak stavim
na prvo slovo..
Uspjela sam istjerati bliskost
iz svoje blizine..
kao da mi to bješe cilj!
I vjeđe su moje,
još uvijek, skrivenog sunca prah.
Danas ću ostati ležati,
svjesno biram krivi put,
priznajem!
Danas mi se sviđa bol.
Autor: nepregeldana | 10.04.2007. u 14:58 | opcije
U svakom slovu, između svakog retka...tvoja ljubav još je na površini...
ne da ti mira, možda griješim, ali ne traži kopiju iste ljubavi, obično su kopije blijede.
Autor: boja_neba | 18.06.2007. u 14:34 | opcije
Odrekla sam ga se.... a znate zašto? Ako nije moj ne može biti MOJ? Ljubav je i odricanje... ako i mala šansa postoji, nek bude SVOJ...možda će biti SRETNIJI
Autor: Fatamorgana1 | 29.07.2008. u 15:25 | opcije