don't even bother

obrijan.konačno,nakon mjesec dana puštanja kose i brade,potvrđujem pripadnost zapadnoj civilizaciji,za razliku od dosadašnjeg izgleda obraslog proroka koji je ispuzao iz špilje negdje na bliskom istoku.
konačno je i uskrs prošao,i sad se otvoreno radujem ljepoti mnogih mjeseci prije bilo kakvog većeg blagdana_doduše,nekako mi se čini da je sve bilo puno tiše i manjeg opsega nego prošlih godina,slično uobičajenom tijeku vikenda,pogotovo nedjelje.osim,naravno,punog parkirališta ispred crkve_pogledao sam ben hura,napljugao se svako večer ostavivši mobitel u ladici,čuo se s bivšim kolegama,koji su tih nekoliko dana proveli jako slično meni.slow weekend.
uff,danas je danD_idem do faxa,provjeriti koliko se toga promijenilo u ovih...pola godine?vjerojatno i više,što nisam bio na predavanjima,ispitima,okupljanjima,pijankama,druženjima,učenjima i tko zna kakvim još stvarima što ih zagrebački studenti organiziraju.well,velika je vjerojatnost da neću sresti nikoga poznatog,jer su ljudi,koje sam upoznao još na prvoj godini i s kojima sam stvorio odnos sličan prijateljstvu,ili odustali,ili praktički završili fax.
u svakom slučaju,nekoliko tisuća ljudi na jednom mjestu,opipljiva kolektivna frustracija,živčane menopauznjače u referadi i loša klopa u menzi+nijedna poštena birtija u blizini=nekoliko pljuga u džepu i klupica u parku s dobrom knjigom u ruci.
sad mi je pomalo i žao što sam sasjekao sve facijalne dlake_nitko u busu nije htio sjesti pored mene,nitko me nije gledao,nitko ništa nije pitao_bio je to,definitivno,pravi užitak osjećaja anonimnosti i izbjegavanja.
u ZETu postoje tri zlatna pravila_ne gledaj druge,ne pričaj s drugima,i,ni u ludilu,ne dodiruj druge putnike.da ih se svi pridržavaju,možda bi čak bilo i podnošljivo putovati(i naravno,uvesti linije koje voze svakih sat vremena,namijenjene samo penzionerima i ekipi s djecom).