speak_speak_speak
u srednjoj školi smo imali profesoricu iz vjeronauka(ili to,ili etika_a pošto se na vjeronauku nije ništa trebalo ni raditi ni sudjelovati na bilo koji način,logično da sam izabrao njega)koja je vjerovala da govori jezikom anđela(srećom,ja sam imao drugu profu,zadovoljnu i usmjerenu na uobičajeni oblik komunikacije).
nekoliko puta smo gospođu anđeoskog jezika imali na zamjeni,i moram priznati da su to bila nezaboravna iskustva_naravno da nisam razumio ni riječ kad bi počela na anđeoskom_čak se više i ne sjećam kako je sve to zvučalo,ali se definitivno sjećam suza u očima i krepavanja od smijeha.
kasnije smo imali dogovor_kad bi ona došla na zamjenu,ja sam imao slobodan sat.
nevezano:
jedna slučajnost je ok.dvije slučajnosti,jedna za drugom,isto tako nisu sumnjive.ali,kad se skupi po nekoliko njih,blisko povezanih i isprepletenih,onda to više nisu slučajnosti_ne,nije prst sudbine,ili boga(vjerujem da su mu davno odgrizli prste,ako ih je gurao u ovako beznačajne gluposti),nego nečija snažna volja i način da se postigne zacrtani cilj.
kao što je i gospodična u gore navedenom textu sve više komunicirala s anđelima,tako se i moje koincidencije množe proporcionalno neznanju i nerazumijevanju,a pogotovo vremenu.
and I heard a voice in the midst of the four beasts,and I looked and behold:a pale horse.and his name,that sat on him, was death.And hell followed with him.
20.03.2007. u 11:32 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar