don't even bother

sister bi rekla da je danas savršen dan za prejedanje i gledanje modernih azijskih filmova(nestvarnih,opadajućeg lišća i niša nasred jezera staklaste površine,žena koje rađaju odrasle muškarce,and stuff like that),no,kao i uvijek,ne slažem se.trijezan sam,čist,zadovoljan i svjestan_odlično se osjećam,hrvem se s bebom po podu i razmišljam gdje ću večeras ići van.
A i ja smo odradili popodnevnu šetnju,po kiši,željno iščekujući najavljeni snijeg i njegov omiljeni zimski sport,rušenje snjegovića_oko kojih su se djeca,promrzlih nosića i crvenih ušiju,mučili po cijele dane.
prvo se sa svojih šezdesetak kilograma i pogonom na sva četiri zaleti u okruglu hrpu pažljivo oblikovanog snjegovićevog trbuha,potom prednjim šapicama raskopa sve što je ostalo čitavo i prepoznatljivo od unakaženog snježnog čovjeka,i u konačnici zapiša ugaženu hrpicu,kao,pretpostavljam,svojevrsni potpis.ni ne moram spomenuti da se djeca više ne igraju oko takvih mjesta.
konačno ću,možda čak i ovaj tjedan,pronaći vremena za odlazak u tattoo salon_dovršiti lijevu podlakticu i obilježiti kraj jednog perioda(mada kraj nije potpuno točna riječ/ispravnije bi bilo reći kraj jednog dijela razdoblja,i nastavak drugog dijela).lijepo će se uklopiti,i nakon dugog razmišljanja,bilo svjesnog ili nesvjesnog,drago mi je zbog svega što se dogodilo.naučio sam..