don't even bother

već se u autu pripremajući na tipično ritmičko sranje od crnačke muzike,i smrad ustajalog zraka znojavih tjelesa stotinu majmuna koji pokušavaju iznojiti obilan nedjeljni ručak_vadim ključ iz brave,gasim elvisa i preko kurca ulazim u teretanu.
a potom_BAM!
iznenađen,u nevjerici,promatram potpuno praznih stotinjak kvadrata svježeg zraka,koji struji kroz otvorene prozore,napuštene sprave,posvemašnju tišinu i trenera koji čita knjigu(?!) sjedeći na žutom fitball-u.brzo se prilagođavajući neuobičajenoj situaciji(adapt&overcome),iza pulta kod ulaznih vrata vadim davno zaboravljenu kompilaciju pantere(koju sam spržio prije nekoliko mjeseci),ubacujem je u liniju,radim par zgibova za zagrijavanje i konačno se upuštam u trening.neopterećen,bez čekanja ili iritacije čudnim zvukovima(stenjanja i cviljenja),intenzivan,samostalan,totalno destruktivan trening.fuckin' love that shit.
uspio sam se otresti jučerašnje posvemašnje zbunjenosti i dezorijentiranosti,koji su potrajali skoro cijeli dan danas(čak sam i tijekom šetnje s A popodne posrtao),ali mi je definitivno najsmješniji dio jučerašnjeg izlaska bio prelazak na stražnje sjedalo auta.otvorio sam vozačka vrata(pridržavajući se za volan desnom rukom,stupio van),zatvorio ih,udahnuo svježi zrak dječjeg školskog igrališta omeđenog golim stablima divljeg kestena(uvijek u ovakvim situacijama obraćam pozornost na nevažne stvari,poput svjetlucavih komada razbijenih boca karlovačkog,ili bijelu unutrašnjost razbacanih pivskih čepova),oslonjen na auto otkotrljao do stražnjih vrata_ponovno zastao,pogledao par razasutih zvijezda i općenito mračno nebo_koncentrirao se,otvorio ih i upao unutra.kasnije..uff,kasnije..